HAG - Pravilo da su kućice za lutke ekskluzivno rezervisane za djevojčice nije važilo za Holanđanke i Njemice iz 17. i 18. vijeka, koje su često trošile pravo bogatstvo na ova minijaturna umjetnička djela koja su nekada koštala kao i prava kuća.
"To je bio hobi bogatih žena. Imale su novca i vremena. Bila je to društvena aktivnost", rekla je AFP-u Jet Pejzel Domise, kustos izuzetno posjećene izložbe u Opštinskom muzeju u Hagu.
Zaluđenost kućicama za lutke počela je u Njemačkoj i ubrzo se proširila na Holandiju, objašnjava ona.
Do 17. vijeka Holandija je ušla u "zlatno doba" i trgovci su postali veoma bogati zahvaljujući pomorskoj trgovini sa Indijom i Karibima.
Bogati građani imali su dovoljno novca i radije su ga trošili na luksuziranje, poput kućica za lutke, nego što bi ga investirali u posao, što je dovelo do ekonomske propasti Holandije, vijek kasnije.
Do dva metra visoke i otvorene sa jedne strane, minijaturne kuće bile su opremljene malenim dragocjenostima i često su koštale kao prave kuće.
Na primjer, Petronela Ortman, supruga bogatog trgovca svilom, posjedovala je u 17.vijeku kućicu sa minijaturnim slikama koje su uradili pravi umjetnici. Njena kuća je imala trpezariju sa stolom, potpuno opremljenim priborom za ručavanje od čistog srebra, bifeom sa posuđem i bibliotekom sa minijaturnim knjigama.
U drugoj kućici za lutke izloženoj u Hagu nalazi se figurica služavke koja radi u kuhinji dok se gospodar odmara u dnevnoj sobi i sluša kucanje sata.
"U to vrijeme, pravi majstori i umjetnici su sve radili", objašnjava Pejzel Domise.
Kuće za lutke nisu bile samo razbibriga i način trošenja viška novca, već i statusni simbol, ali su imale i edukativnu ulogu.
"Kućni život bio je veoma važan u protestantskim, a potom i u katoličkim zemljama gdje je crkva bila centar svega", objašnjava Pejzel Domise. "Bilo je važno pokazati kako se dobro održava kuća."
Prijatelji i susjedi dolazili bi da se dive malenim kreacijama, često uz pratnju djece kojima je pokazivano šta svaka "dobra kuća" treba da ima.
Čak su i stranci dolazili izdaleka da vide kućice za lutke.
Poslije industrijske revolucije, kućice za lutke postale su standardizovane i većina je rađena u razmjeri 1:12.
"Istina je da prije toga razmjera nije uvijek bila savršena, ali se meni to dopada, jer doprinosi šarmu ovih malih domova", kaže Pejzel Domise.
Čak i danas, kućice za lutke fasciniraju mnoge.
Više od 86.000 ljudi posjetilo je muzej od otvaranja izložbe 12. novembra. Izložba će trajati do 25. marta.
"Tako su lijepe i malene", oduševljena je 78-godišnja Eva Mits dok gleda u minijaturne drvene stolice, jedva dva centimetra visoke. "Toliko mnogo naučite o prošlosti, o tome kakvi su im bili domovi, odjeća, životi."