Prezime na -ić krije poruku staru vijekovima, a većina je nikada nije pročitala.
Potpisujete ga nekoliko puta nedjeljno, na priznanicama, u banci, na roditeljskim sastancima. Prezimena na -ić veoma su česta u Srbiji, a mnogi ne znaju da taj završetak nije samo ukras, već nosi značenje povezano sa porijeklom i precima.
Šta zapravo znači nastavak -ić u prezimenu
Nastavak -ić ima umanjeničko i patronimičko značenje. U prezimenima se često koristio da označi potomka određene osobe.
Tako Petrović upućuje na potomka Petra, Jovanović na potomka Jovana, a Marković na nekoga čiji je predak nosio ime Marko.
Na taj način prezime može da sačuva ime čovjeka koji je živio prije više vijekova i čije se ime i danas, posredno, izgovara svaki put kada se njegovi potomci predstave.
Zašto osnova prezimena često nije lično ime
Tu priča postaje još zanimljivija. Nisu sva prezimena nastajala od ličnih imena predaka.
Neka su povezana sa zanimanjima, nadimcima, fizičkim osobinama ili drugim karakteristikama po kojima je određena osoba bila poznata.
Kovačević, na primjer, može upućivati na kovača ili porodicu povezanu sa tim zanatom, dok je Popović mogao nastati u vezi sa pretkom koji je bio sveštenik ili je na neki drugi način bio povezan sa tim nazivom.
Prezime je tako moglo nastati od imena, zanimanja ili nadimka koji je neko dobio u svojoj sredini, a koji je vremenom postao oznaka cijele porodice.
Prezime na -ić nije samo srpsko
Često se može čuti da je završetak -ić isključivo obilježje srpskih prezimena, ali takav nastavak postoji i kod drugih južnoslovenskih naroda.
Sreće se među Hrvatima, Bošnjacima i Crnogorcima, dok srodni patronimički nastavci postoje i u drugim slovenskim jezicima.
Zbog toga sam završetak prezimena nije dovoljan za pouzdano određivanje nacionalnog ili geografskog porijekla neke porodice.
Kada su se prezimena ustalila
Prezime u prošlosti nije uvijek bilo nepromjenjivo kao danas. U različitim krajevima i istorijskim periodima način imenovanja razlikovao se, a stalna prezimena postepeno su se ustaljivala.
Razvoj državne administracije, matičnih knjiga, poreskih evidencija i vojnih spiskova doprinio je tome da porodična prezimena postanu trajna i da se prenose sa generacije na generaciju.
Zato današnje prezime može predstavljati svojevrsni trag jednog perioda porodične istorije, ali samo na osnovu njega nije moguće pouzdano rekonstruisati čitavo porijeklo.
Šta uraditi ako želite da saznate više o svom porijeklu
Jedan od prvih koraka može biti razgovor sa najstarijim članovima porodice. Vrijedi zapisati imena predaka, mjesta u kojima su živjeli, porodične nadimke, krsnu slavu i priče o eventualnim seobama.
Nakon toga moguće je istražiti matične i crkvene knjige, stare popise stanovništva, zemljišne knjige i dokumente u lokalnim i državnim arhivima.
Ipak, treba biti oprezan sa internet stranicama koje obećavaju kompletnu istoriju porodice samo na osnovu prezimena. Isto prezime može nastati nezavisno u različitim krajevima i među porodicama koje međusobno nisu u srodstvu.
Prava priča o porijeklu najčešće se krije u dokumentima, mjestima iz kojih su preci potekli i porodičnim pričama koje se prenose sa generacije na generaciju,piše Krstarica.