Da li ste znali da su izrazi "Dragička" i "Radio Mileva" nastali po istinitim likovima, i to prilično sličnim? Jedna je bila Beograđanka, a druga Crnogorka - a obije su imale fanstaičan talenat za saznavanje i širenje vijesti i tračeva.
Kad vam neko kaže: "Reci dragička!" znate da slijede jako dobre vijesti. Za ovaj izraz možemo da se zahvalimo jednoj staroj Beograđanki, gospođi Dragić, o čijoj sposobnosti saznavanja vijesti i dan-danas kruže legende. Ona je, naime, uvijek prva znala sve pikanterije iz tadašnjeg džet-seta, pa možemo i da je nazovemo i prertečom modernih tabloida.
Njene informacije dugo bi se prepričavale po visokim krugovima i postala je nadalekio poznata kao pouzdan izvor pikanterija. Kasnije, kada bi neko poželio da ispriča trač, rekao bi "Kaži Dragićka", a ako druga strana odgovori sa "Dragićka", čula bi trač. Slovo ć je vremenom prešlo u č, piše "24 sata".
Da parira ovoj sveznajućoj Beograđanki mogla je samo izvesna Mileva iz Crne Gore, koja se ipak bavila tračevima u nižim slojevima društva. Legenda kaže da se Mileva udala u Buronje u Vukoviće, a porijeklom je iz sela Mali Stup iz Vasojevića, i preko rodbinskih veza njena naklapanja su obilazila Crnu Goru i brda – cijeli svijet tadašnje civilizacije.
Njen lik postaje karakterna osobina početkom 20. vijeka, nastankom radija, koji su u to vrijeme imali samo rijetki, stoga su se vijesti mahom prepričavale. Kako to obično biva, vijesti koje idu "od usta do usta" vrlo često izgube svoju prvobitnu verziju, te se na kraju vrlo malo (ili nikako) podudaraju sa prvobitnom.