Džulijan Asanž, osnivač Vikiliksa, je prije nekoliko dana izjavio da u ekvadorskoj ambasadi u Londonu može da ostane i godinu dana, ako bude trebalo
Čak i da tako bude, svakako neće biti rekorder, jer je mađarski kardinal Jožef Mindšenti svojevremeno proveo čak 15 godina u američkoj ambasadi u Budimpešti.
Naime, kardinalova drama počela je u zoru 4. novembra 1956. godine. U toku je bio ustanak protiv komunističkog režima, koji je on, kao poglavar Mađarske katoličke crkve, podržao. Međutim, kako su tog jutra sovjetske trupe ušle u Budimpeštu s namjerom da uguše ustanak, kardinal Mindšenti je imao samo dvije opcije: da pobjegne ili da bude uhapšen.
Kardinal Mindšenti je dugo bio protivnik komunista, zbog čega je proveo osam godina u zatvoru, pod optužbom za izdaju. Oslobođen je svega nekoliko dana prije upada sovjetskih trupa u Budimpeštu, pošto su ga oslobodili revolucionari. Ovaj put je znao da mora da se skloni. Nakratko se konsultovao sa Imreom Nađom, mađarskim političarem i bivšim premijerom. Nađ mu je savjetovao da je najbolje da se skloni u američku ambasadu, što je i učinio.
Prvi koji je primijetio kardinala da se približava zgradi Ambasade bio je viši narednik Džerald Bolik, američki marinac, koji ju je obezbjeđivao. Samo što je završio obilazak zgrade Ambasade, ugledao je četiri prilike kako joj se približavaju.
"Jasno sam prepoznao kardinala Mindšentija među njima. Odmah sam otišao do pretpostavljenog i rekao mu da kardinal dolazi u ambasadu. Pitao sam ga šta da radim, a on mi je odgovorio: 'Ono što ti je dužnost'. Otišao sam dolje i kardinalu otvorio vrata", prisjeća se Bolik.
Sklonio se od Sovjeta, koji su 4. novembra 1956. ušli u Budimpeštu da uguše ustanak protiv komunista, koji je on, kao poglavar Mađarske katoličke crkve, podržao
Skoro istovremeno, u ambasadu je stigla šifrovana poruka iz Vašingtona.
"Ako se kardinal pojavi u ambasadi, primite ga, sklonite ga s ulice", stajalo je u poruci.
I dok su radili kako im je naređeno, Bolik i njegov mali tim marinaca naišli su na novi problem.
"Sovjeti, koji su već bili ušli u Budimpeštu, preuzeli su i Mađarski narodni radio. Objavili su da idu ka našoj ambasadi, kako bi preuzeli kardinala. Najavili su da će se to desiti oko podneva", prisjeća se Bolik.
Unutar ambasade, Bolik i njegov tim su se pripremali za napad, prikupili su sve oružje koje su imali.
"Odlučili smo da ga nećemo predati bez borbe. Jednostavno, ne znam ni kako su mislili da tek tako mogu da izvedu kardinala iz naših prostorija", prisjeća se Bolik.
Sati su prolazili, američki marinci su bivali sve napetiji, kada se konačno ispostavilo da Sovjeti neće upasti u ambasadu. U međuvremenu, ustanak protiv režima je uspješno ugušen, komunisti su se vratili na vlast, a hiljade revolucionara su zatvorene. Kardinal je dobio na korištenje kancelariju šefa misije, koja je narednih 15 godina bila njegov dom. Kancelarija je imala dvije prostorije, kao i sopstveno malo kupatilo.
Kardinal Mindšenti je sljedećih nekoliko godina proveo rutinski, šetajući oko ambasade i pišući memoare. Svakodnevno je šetao po dvorištu ambasade, koje je sa tri strane bilo zaklonjeno zgradama, koje je koristila mađarska obavještajna služba kako bi pratila kardinalovo kretanje. Ipak, američki stražari su bili u pripravnosti tokom njegove svakodnevne šetnje i tu je bio na sigurnom.
Kada je prošlo 14 godina od kardinalovog dolaska, u ambasadu dolazi mladi američki diplomata Vilijam Šepard, koji nije želio da mijenja kardinalovu rutinu. Jedina razlika je bila što je kardinal proteklih 14 godina naučio da tečno govori engleski. Štaviše, Šepard je imao običaj da šeta sa kardinalom, a njihova prva šetnja bila je veliko iznenađenje za američkog diplomatu.
"Čim smo izašli vani, svi prozori iz susjednih zgrada su se otvorili, počeli su da sijevaju blicevi, nisam znao šta se dešava. Onda mi je kardinal rekao da ga to slikaju pripadnici AVO (mađarske tajne policije, koji su bilježili svaki njihov korak. Mislim da su željeli da ga zastraše na taj način", prisjeća se Šepard.
On je od tada redovno šetao s kardinalom.
"Bio je veoma miran, nikad nametljiv. Tek s vremena na vrijeme, kada bih pogledao na vrata moje kancelarije, vidio bih ga kako stoji, čekajući da završim posao i popričamo malo. Vrijeme je uglavnom provodio u svojoj kancelariji, pišući memoare", isrpičao je on.
Kaže da je kardinal dosta i odmarao.
"Ne znam da li je u svojoj sobi imao TV, ali znam da je s vremena na vrijeme sa nama gledao filmove. Sjećam se da je čak odgledao i film snimljen na osnovu njegovog slučaja i nije mu se svidio. Štaviše, prezirao ga je", prisjeća se Šepard.
Vremenom, politička klima u Mađarskoj je počela da se popravlja. Većina onih zatvorenih 1956. godine je u međuvremenu oslobođena. Nakon višegodišnje debate, Ujedinjene nacije su prihvatile novu mađarsku vladu.
Međutim, kardinal Mindšenti je i dalje bio u ambasadi. On sam bio je razapet između mađarske vlade, SSSR, SAD i Vatikana. Štaviše, nije želio da pregovara o bilo čemu, sve dok su komunisti bili na vlasti.
"Sjećam se da je govorio: 'Pa, mi nismo slobodni, zašto bismo uopšte pregovarali s tim ljudima', misleći na komunistički režim", kaže Šepard.
Štaviše, bilo je i situacija u kojima je kardinal jasno izražavao frustriranost svime što se dešava.
Svakodnevno šetao po dvorištu ambasade i pisao memoare
"Sjećam se jednog dana da je završio svoju redovnu molitvu, a zatim se okrenuo i kao da je sam sebi rekao: 'Pa, šta radim ovdje, kad je vani toliko ljudi kojima je potrebna pomoć'", dodaje on.
I drugi u ambasadi su se isto pitali. Negdje 1971. godine Vatikan je poboljšao odnose s novom mađarskom vladom. Uz pomoć SAD, uprkos protivljenju kardinala Mindšentija, postignut je dogovor da kardinal 28. septembra 1971. godine u tajnosti napusti ambasadu, ali i zemlju.
Cijeli prostor oko ambasade bio je zatvoren, a ispražnjen je i park koji se nalazio nasuprot nje. Šepardova supruga Luiz je smatrala da neko, ipak, treba da svjedoči kardinalovom izlasku iz ambasade nakon 15 godina.
"Na izlasku iz ambasade, obukao je svoju svečanu, crvenu odoru. Stajao sam pored svog automobila, a on mi je mahnuo i nasmijao mi se. Kada je ušao u auto, navučeni su zastori i kardinal je otišao", prisjeća se Šepard.
Kardinal Mindšenti je odmah avionom prebačen u Rim. Tamo je objavio svoje memoare, koje je napisao tokom boravka u ambasadi. Kako je odbio da se penzioniše na zahtjev Vatikana, oduzeta mu je titula.
Umro je u egzilu u Beču, 1975. godine, u 83. godini. U američkoj ambasadi u Budimpešti i danas stoji ploča u znak sjećanja na neobičnog gosta koji je tu proveo 15 godina.
Ko je bio Jožef Mindšenti
Njegova eminencija Jožef Mindšenti, bio je mađarski crkveni vođa i protivnik komunizma, a posebno mađarskog komunističkog režima. Rođen je kao Jožef Pem u nekadašnjoj Austrougarskoj. Godine 1915. postao je sveštenik, te je kasnije napredovao u crkvenoj hijerarhiji. Imao je ultrakonzervativna stajališta, pa nije imao puno simpatizera. Papa Pavle VI je tek poslije njegove smrti ustoličio novog mađarskog nadbiskupa. Iako većina biskupa ode u penziju sa ili oko 75 godina, uporno je odbijao ostavku, rekavši da ga nijedan kanon ne obavezuje da odstupi u tom periodu. Iako je umro u Beču, njegovi posmrtni ostaci su devedesetih godina prošlog vijeka vraćeni u Mađarsku.
AZILNI STAŽ
Raul Haja de la Tore, peruanski političar koji je zatražio azil u kolumbijskoj ambasadi, 1949.
5 godina
Manuel Norijega, predsjednik Paname, koji je zatražio utočište u Ambasadi Vatikana nakon američke invazije, 1989.
10 dana
Morgan Cvangirai, opozicioni lider Zimbabvea, zatražio je azil u holandskoj ambasadi u Harareu, 2008.
7 dana
Član 22 Bečke konvencije o diplomatskim odnosima
1. Prostorije misije su nepovredive. Organima države je dozvoljeno da u njih uđu samo uz pristanak šefa misije.
2. Država kod koje se akredituje ima specijalnu obavezu da preduzme sve potrebne mjere da bi spriječila nasilan ulazak u prostorije misije ili njihovo oštećenje, narušavanje mira misije ili povredu njenog dostojanstva.
3. Prostorije misije, namještaj i drugi predmeti koji se u njima nalaze, kao ni prevozna sredstva misije ne mogu biti predmet nikakvog pretresa, rekvizicije, zapljene ili mjere izvršenja.