Pred najvećim šatorom u Guči okupio se svijet. I staro i mlado i muško i žensko gleda i ne trepće. Unutra polugole djevojke, crnka i plavuša, zanosno igraju i miješaju grudima i kukovima. Na oznojenim tijelima nalepljene su im novčanice.
Muškarci ih gledaju otvorenih usta, pružaju ruke ka njima i kite ih novčanicama od 1.000 dinara. One se osmjehuju i još provokativnije igraju. Grudima i zadnjicom unose im se u lice.
Zovu se Marija i Jelena i kažu da su studentkinje iz Beograda. U početku su bile nepovjerljive prema novinarima „Blica“, mislile su da smo „inspekcija za igračice“.
- Odmah da raščistimo, ne igramo za pare, već zato što to volimo, a to što su muškarci galantni pa nas okite, nije naš problem, je l’ tako? Dobijamo i ruže, i po 50 za veče - priča crnokosa Marija, studentkinja psihologije. Već četiri godine igra u Guči i prava je atrakcija. Ove godine ima i pojačanje, povela je drugaricu Jelenu, koja, kako tvrdi, studira medicinu.
- Dobijamo i bračne ponude. Zaljube se ljudi, hoće da se nama žene. Ali nas to ne zanima, gledamo da završimo faks pa palimo preko. Kriza je sve veća, bakšiši sve manji, nema nam ovde leba - žali se Marija.
Dok pričamo, prilaze joj mladići iz Bugarske. Prepoznali su je od prošle godine. Još drže njene slike u telefonu.
- Evo, baš on je hteo da me vodi u Bugarsku. Al’ šta ću ja tamo? - osmjehuje se i nastavlja da igra uz šipku šatora, koji se sve više puni kako noć odmiče.