Indijka Kajol Kan ima svega devet godina i među svoje najbolje prijatelje ubraja kraljevske kobre, iako je u djetinjstvu čak tri puta bila na ivici smrti, upravo zbog ujeda ovih neobičnih ljubimaca.
Kajol je vjerovatno najmlađa indijska krotitetljka kobri, a skoro svakodnevno u svom selu Gatampur izvodi predstave za seljane, koji masovno dolaze da je vide kako kobre drži oko vrata, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu.
"Moram priznati da se fenomenalno zabavljam s kobrama. Istina, jeste me boljelo kada su me ugrizle, ali bila je moja greška, jer sam ih izazivala", kaže mala Kajol.
Njen otac Tadž Muhamed (55) radi kao lovac na kobre u selu Gatampuru više od 45 godina.
On je svoje vještine već prenio na sina Gulaba (28), ali po svemu sudeći, njegova najmlađa kćerka će se, takođe, pridružiti porodičnom biznisu.
"Ne volim školu. Zabavnije mi je raditi sa zmijama", kaže Kajol.
Njena povezanost sa ovim stvorenjima, koja sasvim slobodno gmižu oko nje, znači da su joj ona najbolje prijateljice.
Na ivici smrti
U djetinjstvu Kajol Kan tri puta bila na ivici smrti zbog ujeda ovih neobičnih ljubimaca
Njeno prijateljstvo s ovim otrovnicama počelo je kada su je prvi put ugrizle za stomak. Kasnije je imala još dva ujeda, za obraz i ruku. Iako se zadnji put ozbiljno razboljela, uspjela je da se oporavi u potpunosti.
"Istina je da boli kada ugrizu, ali one ne žele da mi naude. Malo sam se uplašila kada sam vidjela krv od ugriza, ali moj otac je odmah reagovao, otrčao u šumu i donio mi lijek protiv otrova. Sada sam se potpuno oporavila", kaže Kajol.
Muhamed je najpoznatiji lovac na zmije i Indijci ga zovu i Bura (lovac na zmije). Iako ovaj posao i nije dobro plaćen, on voli da ga radi. Uglavnom zarađuje oko 14 funti za hvatanje zmija u seoskim kućama i prodavnicama.
"Pomažem ljudima da se riješe zmija koje uđu u njihovu kuću. Moj otac je hvatao zmije, ja to radim i moj sin će nastaviti s tim poslom. Veoma sam ponosan na svoju porodičnu tradiciju", kaže Tadž.
S obzirom na to da su okruženi zmijama, ova porodica stalno pri ruci ima i biljku za koju kaže da je najbolji protivotrov. Iako ne žele da kažu o kojoj biljci je riječ, do sada im je uvijek spasavala život.
Predstave
Skoro svakodnevno u svom selu Gatampur izvodi predstave za seljane
"Riječ je o lijeku koji se brzo napravi, a sigurno pomaže. Meni je spasila život nekoliko puta, a pomogla je i Kajol", kaže Tadž.
Jedina koja je protiv te porodične tradicije je Salma Bano, majka, koja ne želi da joj kćerka odrasta uz zmije i nada se da će je proći ta faza, posebno jer je djevojčica izbačena iz škole jer su joj u ruksaku pronašli kobre, koje je donijela u školu.
"Voljela bih da ide u školu, poput ostale djece. Da je po mome, momentalno bih se riješila zmija, ali ona ih toliko voli da bi joj to slomilo srce. Pokušala sam da je natjeram da uči, ali neće. Po čitav dan se igra sa zmijama", kaže Salma.
Upravo zbog svega, ova porodica nema mnogo gostiju, jer se svi klone kuće u kojoj su kobre kućni ljubimci.
"Istina, rijetko ko nam dolazi. Mi smo već navikli, ali najgore je za Kajol, koja nema prijatelja, jer djece na žele da se druže s njom. Mislim da će teško naći i muža, jer se stalno igra sa zmijama", kaže Tadž na kraju.