Iako je i ove godine najvrednija marka na svijetu, koka-kola, koja prvo mjesto na ljestvici drži još od 2000, kada je i počelo s pravljenjem liste, u nekim zemljama je i dalje "tabu".
Vrijednost brenda te kompanije procijenjena je na 77.839 milijardi dolara, ali se uprkos tome tek nedavno, nakon skoro 60 godina, pojavila na tržištu Mjanmara ili bivše Burme. Iako je riječ o jednom od najpriznatijih brendova na svijetu, i dalje ostaje pitanje zašto u svijetu postoje zemlje gdje se ovo planetarno popularno piće ne prodaje.
Naime, svakodnevno se širom svijeta proda 1,8 milijardi boca koka-kole. Međutim, činjenica je da skoro šest decenija nijedna boca nije prodata u današnjem Mjanmaru.
Razlog tome su američke trgovinske sankcije prema pobunjeničkom režimu, koji je ovom zemljom vladao od 1962. do prošle godine. Međutim, te sankcije su suspendovane prije nekoliko mjeseci i zemlja je krenula ka demokratskim reformama.
Iz "Coca-Cole" su saopštili da je prva isporuka već obavljena, a da će lokalna proizvodnja započeti uskoro. Njen ulazak na ovo tržište je veoma moćan simbol, ako je vjerovati Tomu Stendidžu, autoru knjige "Istorija svijeta kroz šest čaša".
"Onog momenta kada je koka-kola ušla na neko tržište, možete reći da je tu definitivno došlo do značajnih promjena", kaže Stendidž i dodaje da je taj napitak nešto što je najbliže kapitalizmu - kapitalizam u boci.
"Coca-Colin" glavni rival je "PepsiCo" i oni su takođe objavili da planiraju da se vrate na tržište Mjanmara.
I dok se koka-kola probija tamo gdje mnogi samo mogu sanjati, i danas postoje zemlje gdje je ne možete naručiti niti kupiti, bar ne zvanično.
To su Sudan, Iran i, naravno, Kuba i Sjeverna Koreja, koje su pod višedecenijskim američkim embargom (Kuba od 1962. godine, a Sjeverna Koreja od 1950).
Zapravo, to je možda i kuriozitet, jer je Kuba bila jedna od prve tri zemlje van SAD gdje se koka-kola počela prodavati, sada već davne 1906. godine. Međutim, kada je režim Fidela Kastra počeo da plijeni svu privatnu imovinu, koka-kola je napustila Kubu i nikada se više nije vratila.
U Sjevernoj Koreji, nedavni novinski izvještaji sugerišu da ju je, navodno, moguće pronaći u restoranima Pjongjanga. Međutim, iz "Coca-Cole" poručuju da, ako se njihovo piće i prodaje bilo gdje na Kubi ili Sjevernoj Koreji, onda je riječ o švercovanoj robi, jer ona svakako nije došla kroz zvanične kanale.
Slavni smeđi napitak nemoguće naći u Kubi, Sjevernoj Koreji, Sudanu i Iranu, a ako se tamo i pojavi, to se nije desilo zvaničnim kanalima
Ovo tamnosmeđe pjenušavo piće nastalo je 1886. godine u Atlanti, američka savezna država Džordžija. Od početka, nastojala je da se proširi na cijeli svijet, i početkom 20. vijeka počinje da se puni u Evropi i Aziji.
Ipak, najveću ekspanziju doživljava tokom Drugog svjetskog rata, jer je jedno od rijetkih pića koje je pronalazilo svoj put do američkih vojnika na prvoj liniji fronta.
Samo tokom Drugog svjetskog rata, čak 60 njenih fabrika punilo je ovo piće za vojnike u ratnoj zoni, a preko vojnika koka-kola je pronašla svoj put i do lokalnog stanovništva.
I kasnije je uvijek povezivana s američkim patriotizmom, a o tome koliko su je smatrali od suštinskog značaja za svoje vojnike na frontu svjedoči podatak da su njihove fabrike bile oslobođene obavezne racionalizacije šećera, koja je u to vrijeme bila na snazi.
Dvajt Ajzenhauer, u to vrijeme vrhovni komandant savezničkih snaga u Evropi, navodno je bio jedan od njenih najvećih pristalica i on je bio taj koji je otvorio put koka-koli na tržište Sjeverne Afrike.
On je, navodno, s ovim pićem upoznao i sovjetskog generala Žukova, koji je pitao da li se može napraviti specijalna, bezbojna verzija, koja bi podsjećala na votku.
Posljednjih godina, ona je najvredniji globalni brend.
"Zanimljivo, ali uvijek je bila povezana s američkim snom", kaže Brus Vebster, nezavisni brending konsultant, koji je nekada radio za tu kompaniju.
Međutim, nisu je sve zemlje dočekale "raširenih ruku", jer su ovo piće povezivali sa tzv. amerikanizmom.
Upravo su Francuzi bili ti koji su prvi sastavili pejorativnu složenicu "koka-kolonizacija", još početkom pedesetih godina prošlog vijeka. Tih godina Francuzi su, u znak protesta, prevrtali kamione sa koka-kolom i razbijali boce namijenjene francuskom tržištu. Protesti su održavani širom zemlje, a demonstranti su ovo piće smatrali prijetnjom za francusko društvo.
Tokom hladnog rata postala je simbol kapitalizma i na neki način je predstavljala "liniju razgraničenja" između socijalizma i kapitalizma. Nikada se nije pojavila na tržištu SSSR zbog bojazni da bi profit mogao završiti u rukama komunističkog režima.
Tamo gdje nije imala "prolaz", nastupio je pepsi, koji je uspješno popunjavao te praznine.
Nakon pada Berlinskog zida, stanovnici dotadašnje Istočne Njemačke naveliko su je kupovali, jer je to za njih značilo dolazak novih vremena.
"Koka-kola je za njih, vremenom, postala simbol slobode", kaže Vebster.
Pored SSSR, jedan od regiona gdje se "borila" za proboj bio je Bliski istok, a uglavnom zbog bojkota koji je pokrenula Arapska liga, a sve zbog činjenice da je to piće koje se prodaje u Izraelu.
Naravno, opet je tu uskočio pepsi, mada su na Bliskom istoku oduvijek bile popularnije lokalne verzije, poznate pod jednostavnim nazivom kola.
Vebster kaže da "Coca-Colu" nikada nije zanimala politika, niti su ikada željeli da uđu u nju. Međutim, s obzirom na to da je ovo piće oduvijek povezivano s Amerikom i Amerikancima, neke stvari su, jednostavno, neminovne.
Kada uđe na neko tržište, možete reći da je tu došlo do značajnih promjena, kaže Stendidž
"Problem je što i sama Amerika, kao brend, gubi na svom značaju, tako da su neke stvari neminovne", kaže Vebster.
Da je koka-kola oduvijek bila simbol amerikanizma, svjedoče i demonstranti sa Tajlanda, kada su počeli da je prosipaju po ulicama, a sve u znak protesta u vezi s američkom invazijom na Irak 2003. godine. To je dovelo i do privremenog prestanka prodaje ovog pića na Tajlandu, inače veoma popularnoj turističkoj destinaciji.
I iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad je zabranio njenu prodaju u svojoj zemlji, dok je Ugo Čavez, predsjednik Venecuele, pozvao svoje sunarodnike da radije piju prirodne sokove ili pepsi.
Međutim, i 126 godina nakon svog nastanka, koka-kola je i dalje brend koji se konstantno širi i napreduje, a glavni dokazi za to su tržišta Indije, Kine i Brazila, gdje ranije i nije bila toliko popularna.
Globalna ekspanzija
- Prva koka-kola napravljena je 1886. godine u apoteci u Atlanti, Džordžija
- Kanada, Kuba i Panama bile su prve tri zemlje gdje se ovo piće prodavalo van granica SAD, i to davne 1906. godine
- Koka-kola se proširila na Aziju, otvarajući fabriku na Filipinima, 1912. godine, a zatim se širi na Francusku, prvenstveno sa fabrikama u Parizu i Bordou
- Do 1930. godine, punila se u 27 zemalja širom svijeta
- U 100 zemalja širom svijeta je bila prisutna do 1959. godine
"Nezgodna" tržišta
Kina
Tek nakon deset godina pregovora, koka-kola je ušla na kinesko tržište 1979. godine
SSSR
Koka-kola je bila zvanični sponzor Svjetskog hokejaškog šampionata, u Moskvi 1979. godine
Istočna Njemačka
Zaposleni u "Coca-Coli" dijelili su besplatne konzerve tokom pada Berlinskog zida, a kompanija se već naredne godine pojavila na tržištu tad već bivše Istočne Njemačke
Indija
Nakon dugog vremenskog perioda, pojavila se u Indiji 1993, i to organizujući paradu kroz centralni dio Kalkute
Vijetnam
Nakon podizanja američkog embarga, ulazi na ovo tržište 1994. godine
Burma/Mjanmar
U Burmi je prodavana još od 1927. godine, ali je nakon dolaska hunte na vlast, prodaja obustavljena. Prije nekoliko dana, nakon 60 godina, došla je prva isporuka