Riječ „košulja“, koju danas svakodnevno koristimo, potiče iz turskog jezika, dok se u starijem narodnom govoru za ovaj odjevni predmet koristila i riječ „rubača“.
Danas je taj naziv mnogima potpuno nepoznat, ali se ponegdje još čuva u porodičnim sjećanjima i pričama o govoru naših predaka.
Na tu staru riječ podsjetio je jedan korisnik Reddita, koji je ispričao kako je njegov djed nazivao košulju.
„Moj deda je uvek tako govorio. Sećam se, kad sam bio dete, on nikada ne bi rekao ‘daj mi košulju’, nego ‘donesi mi moju rubaču’. Tako ja kažem deci kroz šalu, a oni misle da pričam strani jezik“, napisao je korisnik Reddita, prenosi Žena Blic.
Rubača – stari naziv koji je pao u zaborav
Riječ „rubača“ pripada starijem narodnom govoru i može se pronaći u zapisima o tradicionalnoj odjeći i narodnoj nošnji. Za razliku od nje, riječ „košulja“ odavno je ustaljena u svakodnevnom govoru, pa mnogi danas ne znaju da je postojao i drugačiji naziv za isti odjevni predmet.
Riječ „košulja“ povezuje se s turskim jezičkim oblikom gömlek. Tokom dugog istorijskog kontakta s Osmanlijama, brojne riječi iz turskog jezika ušle su u govor stanovništva na Balkanu i postale njegov uobičajeni dio.
Šta znače ošvice i skuti?
U starijem govoru i opisima narodne nošnje sačuvali su se i nazivi za dijelove odjeće koji se danas rjeđe koriste.
Ošvice su ukrašeni porubi ili vezovi na rubovima odjeće, naročito oko vrata i na rukavima košulja.
Skuti označavaju donji dio odjeće, a taj naziv se koristio i za donje dijelove dugih narodnih košulja.
Stare riječi često opstaju duže u porodičnom govoru nego u svakodnevnoj komunikaciji. Zato se neki izrazi, koje su bake i djedovi koristili sasvim prirodno, mlađim generacijama danas čine kao da pripadaju nekom drugom jeziku.