Zanimljivosti

Kroćenje osnova prijateljstva

Kroćenje osnova prijateljstva
Kroćenje osnova prijateljstva
Žana Božić-Gauk

Šaptači životinjama cijeli život su posvetili kroćenju. Bilo da je riječ o kućnim ljubimcima ili čak pravim zvijerima, oni neustrašivo stoje pred njima, hipnotišu ih i pokažu ko je u tom "kolu" neprikosnoveni vladar.

Prije nekoliko dana svijetom se pronijela još jedna priča - sada imamo i šaptača ajkulama! Postoji veoma mali broj ljudi koji ne bi pobjegao kada bi imali bliski susret s ajkulom, međutim, među njima nije i izvijesni Tom, čiji je snimak kroćenja morskih pasa osvanuo na internetu.

Krotitelj morskih pasa: Smrtonosni predatori vole da se igraju oko njega baš kao kućni ljubimci. Tom je snimljen na Bahamima kako, trljajući vrh nosa ajkule, dovodi životinju u stanje tzv. tonične imobilnosti ili privremene paralize, koja nije štetna po životinju. Iako ajkule s karipskih korala ne spadaju među opasne, svakako mogu da budu agresivne, a ovakav bliski kontakt se nikome ne preporučuje.

"Gospodin Gibson", koji je snimio cijeli događaj, je rekao: "Pipnuo sam ajkulino tijelo i peraja... Njena koža podsjeća na gumenastu, finu šmirglu."

Ova priča otvorila je podsjetnik na mnoge druge - jednako humane i jednako hrabre. Mnogi su čuli za Cezara Milana. On je najpoznatiji šaptač psima na svijetu, ali uz njega postoje i drugi. Osim psima, šapuću i kućnim mačkama, divljim mačkama, krokodilima...

Rješava sve slučajeve s psima: Cezar uspješno rješava sve slučajeve s psima. Od Majamija do Njujorka i Los Anđelesa, on putuje širom SAD rehabilitujući pse, obrazujući vlasnike i šireći svoju formulu "vježba, disciplina, ljubav" za balansirane pse. Odlazeći u domove vlasnika bez ikakve unaprijed date informacije za svaki slučaj, ljubitelji životinja već godinama prate Cezara i njegove nevjerovatne transformacije koje se dešavaju pod njegovim mirnim, pouzdanim vođstvom.

Međutim, pet godina prije nego što se pojavio Cezar, Pol Ovens objavio je dvije knjige "Šaptač psima" i "Šaptač štencima". U Americi, pogotovo među stručnjacima, postao je popularan njegov nenasilan pristup odgoju pasa, a struka ga smatra "originalnim šaptačem psima".

Specijalista za pit bulove: Sa druge strane, Kajl Šahvab, čije metode neodoljivo podsjećaju na one Cezara Milana, specijalizovao se u "šaptanju" opasnim pasminama poput pit bulova.

Ali, jeste li znali da osim šaptača psima postoji i šaptačica mačkama? Ona je Mišel Nejdželsnajeder, a o ponašanju životinja sve je naučila na Harvardu. Iako se pomaganjem, posebno crnim, mačkama koje imaju problema u ponašanju, bavi više od 20 godina, javnosti je postala zanimljiva tek nakon što je objavila knjigu "Šaptač mačkama".

Od tada često gostuje na mnogim američkim televizijama, a National Geographic o njoj je snimio i dokumentarni film. 

Prijatelji zvijeri: I ni ovo nije kraj spisku šaptača. Kevin Ričardson bavi se malo većim mačkama - divljim.

Njegova strast je "šaptanje" tigrovima, leopardima i hijenama. Najpoznatiji je kao šaptač lavovima, s kojima je razvio neobičan način komunikacije. Koliko god nekome to izgledalo opasno, Ričardson uživa u društvu lavova. 

Jednako kao i on,  Čito, ribar s Kostarike, našao je prijatelja među zvijerima. On svakodnevno "šapće" svom najboljem prijatelju, krokodilu Pošu, kojem je prije više od 20 godina spasio život. Danas su oba prava turistička atrakcija.

Krotitelji zmija iz Vadi plemena

Sjedeći manje od metar udaljeni od otrovne kobre, mali Indijci uopšte ne pokazuju strah i ne uzmiču pred smrtonosnom životinjom. Sva Vadi djeca prođu kroz desetogodišnju inicijaciju, nakon koje dječaci postaju potpuno osposobljeni šaptači zmijama. Tradicionalno je to muška uloga, a žene o njima brinu dok muževi i braća nisu u blizini.

"Kada napune 12 godina djeca znaju sve što je moguće znati o zmijama. Tada su spremni da nastave tradiciju Vadi plemena, koja je stara više od 1.000 godina", rekao je glavni šaptač zmijama, 60-godišnji Babanat Mitunat Madari.

Nomadsko pleme Vadi, koje živi na jugu indijske države Gujarat, ponosi se povezanošću sa smrtonosnim zmijama.

"Objašnjavamo djeci kako zmije iz njihovog prirodnog staništa odvajamo maksimalno sedam mjeseci jer sve preko toga je odraz nepoštovanja, a to ne želimo jer sa zmijama imamo čvrstu vezu, jedni drugima vjerujemo i povjeravamo svoje živote", objasnio je Madari.

Najčitanije