Mačak Maksi ima sedam godina. Da je čovjek, njegove godine bi odgovorale četrdesetogodišnjaku.
Tomas, student iz Hanovera, "usvojio" ga je iz prihvatilišta za životinje. Toliko mu se svidio da je pronašao novac za transplantaciju njegovog bubrega da ne bi uginuo.
Čitav ovaj poduhvat koštao ga je 15.000 evra, uključujući i let u SAD, gdje je izvršena operacija.
"Maksi je bio pored mene kada sam bio ozbiljno bolestan. Mačak je moj alter ego", objasnio je mladi Nijemac.
I dok bubreg za mačka košta 15.000 evra, hemoterapija za psa koji pati od raka košta 3.000 i više.
Tako novi titanijumski kuk za životinje, koji košta 5.000 evra, predstavlja pravu povlasticu.
Zamjena sočiva na očima, operacija spinalnog diska ili ugradnja vještačkih zglobova - jednostavno nema procedure koja je dostupna ljudima, a da se ne može primijeniti na životinjama.
Naravno da su takve veterinarske operacije skupe, ali ljudi su često spremni da pomognu psima i mačkama, jer oni igraju važnu ulogu u njihovom životu. Pojedinci toliko ne vole ni svoje najbliže.
Američki pisac Majkl Šafer takve ljubimce naziva "rundavim bebama". On objašnjava da u SAD osam od 10 vlasnika ljubimaca sebe smatraju mamama i tatama svojih životinjica.
Druga sličnost između ljudi i njihovih malih prijatelja je u tome što postoji direktna veza između socijalnog statusa i kvaliteta života za obje vrste.
U Njemačkoj od četri psa jedan živi u domaćinstvu s jednim članom. Psi i mačke često provode više godina sa svojim vlasnicima nego što mnogi ljudi ostaju u braku.
Nije slučajno da se životni vijek ljubimaca udvostručio u posljednjih nekoliko decenija.
Vilfrid Kraft, profesor veterine i bivši načelnik medicinske klinike za male životinje pri Univerzitetu u Minhenu, dokumentovao je ovaj fenomen.
"Psi danas imaju prosječni vijek od 10 godina, što je duplo više nego prije 50 godina", objašnjava profesor.
Dokazano je da mačke žive duže od pasa. Neke od njih mogu živjeti više od 20 godina, što je rijetkost za pse.
Bez obzira kakvu medicinsku pomoć dobiju, nemaju svi psi isti životni vijek.
Prema navodima njemačkih naučnika, rotvajleri u prosjeku žive sedam godina, njemački ovčari devet, a pudlice 13 godina.
Svaki drugi koker španijel umire od raka dok su jorkširski terijeri uglavnom žrtve svog temperamenta jer ih često usmrćuju zbog ugriza, dosta ih nastrada u automobilskim nesrećama i trovanjima.
Veterinarska medicina za ljubimce u Njemačkoj postoji jedino zbog potražnje koju podstiču vlasnici životinja.
U potrazi za optimalnom zaštitom ljubimaca postoje i alternativni tretmani kao što su akupunktura za pse, hemijski dodaci ishrani pa čak i velnes šetnje i tretmani.
Za pse koji se jedva mogu kretati tu su vještački zglobovi i kolica za hodanje. Mnogi vlasnici plaćaju radioterapiju za pse, mačke i konje koji imaju tumor. Ove bolesti imaju sličnosti sa bolestima ljudi. Prema jednoj studiji, koju je napravio Institut za istraživanje udara Minesota, vlasnici ljubimaca imaju manje šansi da dožive srčani ili moždani udar.