Smrt voljenih osoba uglavnom stvara osjećaj emotivne praznine, ali žene u ovom plemenu bukvalno gube dio sebe.
U Papua Novoj Gvineji, u plemenu Dani, ženama se nakon smrti člana porodice odsjecaju gornji djelovi prstiju prije odlaska na sahranu. Kako bi pokazale svoju žalost, one takođe utrljavaju pepeo i glinu na lice.
Prije amputacije, čvrsto se zaveže konac oko gornje polovine prsta i drži 30 minuta kako bi utrnuo, zahvaljujući čemu se ublažava bol. Odsjecanje uglavnom vrši neki član porodice, a nakon toga rana se spaljuje kako bi se zaustavilo krvarenje.
Ovakav vid amputacije se sprovodi kako bi se na simboličan prikazao duhovni bol nakon gubitka voljene osobe. S obzirom na to da se ta praksa u jednom momentu otrgla kontroli, izvesno vrijeme je bila i zabranjena, a danas se sve rijeđe primjenjuje. Na ovakav način žalost u današnje vrijeme pokazuju uglavnom starije žene.
U različitim plemenima ovog naroda, međutim, amputacija se izvodi na različite načine. U nekim djelovima Paua Nove Gvineje prste ženama odsjecaju isključivo majka, otac, brat ili sestra, a možda i najbizarniji metod jeste onaj koji podrazumjeva da majka odgrize mali prst svoje bebe.
Stručnjaci vjeruju da je ovaj posljednji metod možda nastao u periodu kada su novorođenčad češće umirala na rođenju, pa su majke prizivale sreću i dugovječnost za svoje novorođeno dijete tako što bi učinile da se ono, s obzirom na to da nema mali prst, razlikuje od ostale djece.
Ipak, još uvijek nije utvrđeno kako je i kada rođen običaj da se žalost za preminulima izražava amputacijom.