Kada kažemo naučnik, mislimo na nekog učenog čovjeka, profesora ili doktora koji je svojim otkrićima zadužio svijet. Međutim, ima i onih koji su sve svoje znanje, trud i napor uložili kako bi prevarili čovječanstvo svojim "velikim otkrićima". Nije poznato da li su to uradili zbog novca, slave ili nekog drugog razloga, ali im, uprkos genijalnim idejama, nije uspjelo da prevare svijet.
Velika Mjesečeva obmana: Niz od šest članaka koji su objavljeni u njujorškim novinama "The Sun" 1835. godine o navodnom otkriću života, pa čak i civilizacije na Mjesecu u stvari je velika obmana. Otkrića su lažno pripisana ser Džonu Heršelu, možda i najpoznatijem astronomu svog vremena.
Prema članku, površina Mjeseca bila je prekrivena piramidama u lila boji, okeanima i drvećem, uključujući i bizone, koze, jednoroge, dabrove i krilate humanoide koji su sagradili hramove. Kasnije je utvrđeno da su članci lažni, a uprkos tome, dosta ljudi je nastavilo vjerovati u jednoroge na Mjesecu. Autor priče je navodno dr Endrju Grant, koji je sebe opisao kao Heršelovog saputnika, ali Grant je bio izmišljeni lik.
Čovjek iz Piltdauna: U pitanju je zapravo lobanja i ostatak vilice otkriven 1912. godine u Piltdaunu, u Engleskoj, za koje su tadašnji stručnjaci utvrdili da je to sasvim nova vrsta ranog čovjeka. Oblik lobanje razlikovao se od svih do tada otkrivenih ljudskih ostataka. Pronalazači kostiju Čarls Doson i Artur Smit Vudvord proglasili su "čovjeka iz Piltdauna" za kariku koja nedostaje između majmuna i ljudi. Nekoliko paleontologa i antropologa ustanovili su da je riječ o vještom falsifikatu, ali uprkos tome, "čovjek iz Piltdauna" ostao je prihvaćen kao originalni komad više od 40 godina, sve do 1953. godine, kada je tim naučnika konačno dokazao da je riječ o podvali. Naime, spojene su kosti čovjeka, orangutana i šimpanze, a zubi su bili premazani hromnom kiselinom, kako bi izgledali što stariji.
Sirena iz Fidžija: Neki ljudi već vijekovima pokušavaju pronaći mitološke sirene i dokazati da one zapravo postoje. Kroz istoriju, brojne slične sirene su obilazile razne izložbe, ali niti jedna nije bila toliko popularna i uvjerljiva kao Sirena iz Fidžija. Mnogi ljudi su nasjeli i povjerovali da je ova mumificirana sirena, koja je zaradila mnogo novca, stvarna, iako je ona bila samo vješto zašiveni torzo i glava malenog majmuna za rep ribe, sve zajedno prekriveno kaširanim papirom.
Otkrića Šinicija Fudžimure: Jedan od vodećih samoukih arheologa u Japanu Šinici Fudžimura ranih osamdesetih godina otkrio je brojne artefakte. Kako su njegova otkrića napredovala, predmeti koje je pronalazio postajali su sve stariji i stariji.
Na kraju, pronašao je predmet star 600.000 godina, odnosno dokaz da je na lokalitetu bilo ljudsko naselje staro više od pola miliona godina. Takvo otkriće bi značajno doprinijelo nauci i promijenilo sve što smo do tada znali o našim precima. Znatiželjni novinari su potajno pratili "velikog arheologa" i konačno razotkrili tajnu njegovog uspjeha. On je sam zakopavao objekte u zemlju koje bi kasnije pronašao. Novinari su njegove postupke i uslikali fotoaparatom.
Beringerovo lažno kamenje: Profesor Johan Beringer, dekan Medicinskog fakulteta na Univerzitetu u Virzburgu, 1725. godine otkrio je niz dobro očuvanog kamenja sa ustisnutim fosilima životinja, kao što su gušteri, žabe i pauci. Na nekim od njih bili su i natpisi, poput "Bog" na hebrejskom, latinskom i arapskom, zbog čega je Beringer vjerovao da su fosili "božanskog porijekla".
Nakon što je objavio nekoliko članaka na temu, pa čak i knjigu, utvrđeno je da su njegove ljubomorne kolege sa fakulteta podmetnule fosile kako bi uništile Beringerovu reputaciju. Navodno, Beringer je potrošio sav svoj novac pokušavajući da kupi sve i jednu knjigu koja je odštampana.