Japanske nindže uvijek su bile obavijene velom misterije. Ugledni samuraji iznajmljivali su ih da špijuniraju, sabotiraju i ubijaju, nosili su tamnu odjeću koja im je obično prekrivala celo tijelo, izuzev očiju, zbog čega su u mraku bili prividno nevidljivi - sve do trenutka dok ne bi napali žrtvu.
Koristili su oružje kao što su šuriken, oštar projektil u obliku zvijezde, i fukija, duvaljka za strelice sa otrovnim vrhom. Bili su nečujni, ali smrtonosni. Veoma vješto su rukovali i mačem, ali oružje im nije služilo samo za ubijanje, već i da bi se lakše uzverali uz zidove stijena, ušunjali u dvorac ili posmatrali neprijatelja.
Većina njihovih misija bila je tajna, pa zbog toga nema mnogo zvaničnih dokumenata posvećenih njihovom djelovanju. Oruđe i vještine prenosili su se sa generacije na generaciju.
Jiniči Kavakami je posljednji japanski veliki učitelj i 21. vođa porodice Ban, jedne od ukupno 53 koje su sačinjavale Koka nindža klan. Nindžutsu (nindža tehnike) počeo je da uči sa šest godina, od svog učitelja Masaza Išide.
"Mislio sam da se samo igramo, nisam bio svjestan da učim nindžutsu", kaže on. Posljednji japanski nindža dodaje da se čak pitao da li ga majstor sprema za lopova, jer ga je učio kako da hoda nečujno i upada u kuće. Učio ga je kako da pravi eksploziv i koje biljke da miješa da bi napravio otrov.
Nekada su se ove vještine prenosile s oca na sina i bilo je najmanje 49 nindža klanova, a najpoznatiji su Kavakamijev Koka klan i susjedni Iga klan, zbog toga što su radili za veleposjednike poput Ijejasua Tokugave, koji je 1600. godine, poslije viševjekovnog građanskog rata ujedinio Japan.
Kavakami otkriva da nindže nisu bile samo ubice, tokom dana su imali drugi posao. Veruje se da su se neki od njih bavili zemljoradnjom, a neki su bili torbari, koji su svoj posao koristili da bi špijunirali.
Kavakami je nindža 21. veka i po zanimanju je inženjer. Titula "poslednjeg japanskog nindže", međutim, pripada mu samo djelimično.
Osamdesetogodišnji Masaaki Hatsumi tvrdi da je on vođa drugog preživjelog nindža klana - Togakure klana. On je osnivač međunarodne organizacije za učenje borilačkih vještina nazvane "Budžinkan", koja širom svijeta ima 300.000 učenika, među kojima su i vojnici i policajci.
Posljednji japanski nindža Jiniči Kavakami kaže da se čak pitao da li ga majstor sprema za lopova, jer ga je učio kako da hoda nečujno i upada u kuće. Učio ga je kako da pravi eksploziv i koje biljke da miješa da bi napravio otrov
I Kavakami i Hatsumi slažu se u jednom. Nijedan od njih ne želi da imenuje nasljednika, tj. budućeg velikog učitelja.
"U doba građanskih ratova tokom Edo perioda, poznatog i kao Tokugava period (1603-1868), sposobnosti da špijuniraju, ubijaju i spravljaju lijekove bile su korisne", objašnjava Kavakami, "ali danas imamo oružje, internet i mnogo bolje lijekove, pa tako nindžutsu nema mjesto u savremenom dobu".
Ipak, činjenica da su nindže obilježile dobar dio japanske istorije je nesumnjiva. Postoje određeni mitovi koji se vežu uz nindže, a jedan od njih je da mogu da nestanu. Istina je da su oni zapravo pravili dimne bombe kako bi zavarali trag i "nestali". Jedan od njihovih simbola je i crna odjeća. Naime, njihova odjeća je prije svega morala biti lagana i tako napravljena da se ne može uočiti u mraku. Ali crna boja bi se vidjela na mjesečini, pa su zbog toga najčešće koristili ultramarin plavu boju, što malo ko zna.
I dok mnogi vjeruju da nindže mogu da lete, to je zapravo još jedan mit. Istina je da su se nindže tiho i brzo kretale, ali sve to zahvaljujući primjeni specijalnih tehnika disanja. Ipak, istina je da se nikad nisu odvajali od tla.
I na kraju, jedan od mitova koji je često navodila američka služba CIA, a to je da nindže mogu da hodaju po vodi. Štaviše, CIA je tvrdila da nindže imaju posebne cipele za vodu. Istina je da su te njihove specijalne cipele zapravo bile drvene daske kružnog oblika i veslo od bambusa.