Sport je kolijevka zdravlja, svaka ljudska dob nosi sa sobom sportske aktivnosti koje se s godinama smanjuju i ograničavaju, međutim, ovu teoriju "svjesno negira" grupa bakica iz Hong Konga, koje su prava čuda prirode i sportske spremnosti.
Neki ljudi kada uđu u starost misle da neke fizičke i mentalne aktivnosti nisu više primjerene tom dobu. Kao, na primjer, misao da ste previše stari da trenirate tekvondo. Međutim, grupa bakica iz Hong Konga je uspjela doći do crnog pojasa nakon što je demonstrirala svoje umijeće tekvondoa pred relevantnim sudijama.
Sedam žena, starosti između 63 i 74 godine, postigle su najviši nivo znanja u ovoj korejskoj borilačkoj vještini nakon što su u tom južnom kineskom gradu dokazale sudijama, ali i sebi, da su u stanju da rade komplikovane pokrete tijelom. One su uspjele proći test nakon što su pohađale prvu školu tekvondoa za starije organizovanu u Hong Kongu.
Iako su postale eksperti za tekvondo, teško da će uspjeti da obore rekorde
Najveći izazov za ove žene nije bila fizička vježba, već mentalni pristup sportu, jer su morale zapamtiti sve poteze, objašnjava najstarija od njih. Ovaj borilački sport zahtijeva koordinisanu upotrebu tijela tokom nanošenja i primanja udaraca. Tekvondo je prvenstveno odbrambeni sistem u kojem se uglavnom koriste noge za zadavanje udaraca i ima više od 100 dobro definisanih tehnika, više od bilo koje druge borilačke vještine. Njega krase spektakularni i efektni skokovi, okretanje i tehnike leta, što očito nije bio problem za vremešne Kineskinje. Iako su postale eksperti za tekvondo, teško da će uspjeti oboriti rekorde kao, na primjer, najbrži nokaut u tekvondou, koji je izvedan za samo 3,2 sekunde ili najveća brzina udaraca od nevjerovatnih 115 kilometara na sat.
Hrabre Kineskinje su ipak položile test koji je uključivao demonstraciju standardnih udaraca i četiri šeme pokreta u slučaju napada i odbrane.
"Srećom, imamo zaista dražesne polaznike koji su svaki pokret zapisivali i detaljno objašnjavali", kaže sedamdesetčetvorogodišnja Lam Sai-Mui, dodajući da su joj pisana objašnjenja pomogla da svakodnevno vježba udarce rukom i nogom.
"Bila sam veoma lijena i plašila sam se da ne mogu naučiti ništa novo".
Nju je godinama boljelo stopalo i odlučila je upisati školu tekvondoa da bi poboljšala stanje svog tijela. Odluka se pokazala ispravnom, jer je bol prošla od kada je prošle godine upisala kurs ove drevne borilačke vještine.
U tekvondou se može osvojiti četiri pojasa različite boje, koje označavaju nivo znanja polaznika, tako početnici nose bijeli pojas, a oni najbolji crni. Glavni instruktor u Asocijaciji praktičnog tekvondoa Hong Konga kaže da je imao veliku inspiraciju dok je postavljao program obuke za starije građane. Ideju za ovakvu obuku je dobio gledajući slične kurseve u Južnoj Koreji, gdje je tekvondo nacionalni sport.
Najveći izazov za ove žene nije bila fizička vježba, već mentalni pristup sportu, jer su morale zapamtiti sve poteze
U svijetu sve više žena upisuje kurseve borilačkih vještina. Tako, na primjer, u Indiji odnos žena koje praktikuju borilačke vještine u odnosu na muškarce je bio 10:90, da bi danas taj odnos bio 45:55. Žene se osjećaju više ranjive u današnje vrijeme, jer im je radno vrijeme pomjereno do večeri.
"U pitanju su vještine koje pomažu da iskoristite snagu vašeg protivnika i da je upotrijebite protiv njega. U slučaju neprilika, čak i šnala za kosu ili torba može biti od koristi", objašnjava jedan od najpoznatijih indijskih stručnjaka za tekvondo Sumit Kumar i zaključuje:
"Tekvondo je kombinacija različitih tehnika upotrebe nogu. Cilj nije da se osvoji crni pojas, već da se postigne nivo u kojem se mozak i tijelo savršeno povezuju. Porodično porijeklo, temperament, stav i disciplina imaju veliku ulogu u postizanju toga."
Tehnike
Tekvondo se dijeli na pet sastavnih dijelova:
- Osnove (Kibon)
- Forme (Poomsae)
- Samoobrana (Hosinsul)
- Lomljenje (Kyokpa)
- Borba (Kyorugi)
Čak Noris
Mnogim ljudima širom svijeta tekvondo je omiljeni sport, a jedan od njegovih najpoznatijih protagonista je američki glumac Čak Noris, koji ima počasni osmi dan crnog pojasa. On se prvi put zainteresovao za tekvondo kada je kao pripadnik američke avijacije bio stacioniran u južnokorejskom gradu Inčonu. Nakon napornih treninga, pokušao je čak dva puta polagati za crni pojas, ali mu to nije uspjelo. Tek je nakon trećeg pokušaja ostvario najviši nivo tekvondoa, ali je već na svom prvom turniru osvojio titulu velikog majstora nakon što je pobijedio ranijeg majstora Serefa sa samo jednim poenom razlike.