Italijanski arheolozi vjeruju da su pronašli posmrtne ostatke žene koja je bila model Leonardu da Vinčiju za njegovo najpoznatije djelo "Mona Liza".
Arheološki tim Univerziteta u Bolonji je u jednom samostanu u Firenci pronašao skelet koji navodno pripada Lizi Đerardini del Đokondo, supruzi poznatog trgovca svilom Frančeska del Đokonda. Iskopavanja traju od prošle godine, a nakon prošlonedjeljnog otkrića novih kostiju započele su završne analize.
Naučnici su 2011. na dubini od 150 centimetara ispod poda samostana "Santa Ursula" pronašli žensku lobanju, a zatim i još nekoliko kostiju. Prošlog mjeseca su iskopavanja nastavljena, a ubrzo je pronađen i ostatak skeleta, koji je poslat u laboratoriju.
DNK analizama će biti utvrđeno da li se kosti poklapaju sa pronađenom lobanjom i posmrtnim ostacima sinova Lize Đerardini, sahranjenih u crkvi "Santisima Anuncijata" u Firenci. U slučaju da rezultati potvrde tvrdnje arheologa, forenzičari će na osnovu lobanje izvršiti rekonstrukciju lica kako bi se vidjelo da li odgovara čuvenom Da Vinčijevom portretu.
"Ne znamo da li sve ove kosti pripadaju jednoj osobi, ili je u pitanju više skeleta. Ipak, ovo je potvrdilo našu hipotezu da se ispod samostana nalazi mnogo posmrtnih ostataka, a mi vjerujemo da je među njima i skelet Lize Đerardini", rekao je arheolog Silvano Vinćeti i dodao da su tokom iskopavanja pronašli još jednu kriptu, iz 1625. godine.
Mnogi istoričari se slažu da tajanstveni osmijeh Mona Lize pripada Lizi del Đokondo, koja se nakon smrti supruga zamonašila. Ona je ostatak života provela u samostanu "Santa Ursula", a umrla je 15. jula 1542. godine, u 64. godini.
Forenzičari će na osnovu lobanje izvršiti rekonstrukciju lica kako bi se vidjelo da li odgovara čuvenom portretu Leonarda da Vinčija
Da Vinči je Mona Lizu slikao od 1503. ili 1504. godine i završio je sliku 1519. godine, malo prije svoje smrti.
Ranije je smatrano da su Da Vinčiju bile potrebne tri godine da bi portretirao Lizu Đerardini, ali su nedavno pronađeni dokazi otkrili da je za ovu najpoznatiju sliku na svijetu trebalo punih 16 godina. Koliko je taj dokaz ozbiljan, pokazuje i činjenica da je pariski muzej "Luvr", gdje je "Mona Liza" izložena, odlučio promijeniti podatke u svom službenom katalogu.
Sve je počelo otkrićem najstarije replike "Mona Lize" u madridskom muzeju "Prado", za koju se vjeruje kako ju je naslikao jedan od Da Vinčijevih učenika. Bila je prekrivena crnom bojom i lakom, a prilikom skidanja sloja boje otkriveni su novi detalji toskanskog pejzaža koji se nalaze u pozadini Leonardovog remek-djela.
Ali, kada je Ana Gonzalez Mozo, stručnjak muzeja "Prado", detaljnije proučila pozadinu, primijetila je da ona sliči Da Vinčijevoj skici stijena, koja se čuva u londonskoj galeriji "Kvin". Kurator galerije Martin Klajton skicu je datirao između 1510. i 1515, a nakon proučavanja sva tri djela kuratori su se složili da su stijene u pozadini obje slike temeljene na toj skici, što znači da Da Vinči nije mogao dovršiti "Mona Lizu" 1506. godine, kako se ranije vjerovalo.
Svjedok srodstva
Na mjestu iskopavanja je i Natalija Gučijardini-Stroci, koja je u srodstvu sa Lizom Đerardini, a koja je bliska prijateljica sa princom Čarlsom i Tonijem Blerom.
"Tako je dirljivo biti ovdje. Nisam vjerovala da će to biti tako emotivno. Sigurna sam da je ovo mjesto na kome je Liza počivala u miru", rekla je ona.