Anđelo Tores ustaje svako jutro u pet sati i svakog dana u sedmici on odrađuje svojih osam radnih sati kako bi čistio na deponiji na Stejten Ajlendu.
Iako je riječ o težačkom poslu, ovaj radnik njujorške Gradske uprave svoj posao smatra blagoslovom, jer je to jedino vrijeme kada može pobjeći od svojih problema, prvenstveno beskućništva. On je samo jedan od nekoliko stotina radnika Gradske uprave koji žive kao beskućnici.
"Plačem svaku noć govoreći samom sebi: 'To se tebi ne dešava', ali od toga nema pomoći", počinje svoju ispovijest Tores, istovremeno upućujući svoj apel njujorškom gradonačelniku Bilu de Blasiu, kojem poručuje da im mora pomoći.
Tores godišnje zarađuje 33.662 dolara, ali to jednostavno nije dovoljno da sebi obezbijedi krov nad glavom, pa čak ni u najjeftinijim njujorškim četvrtima, s obzirom na to da je prosječna cijena rente oko 2.690 dolara.
Tores već četiri mjeseca živi u svom automobilu, ševroleu sa zatamnjenim prozorima. U autu se nalaze dvije kese s ličnim stvarima i to je sve od njegove imovine.
"Niko ne zna kako su čak obične radnje, kao što je pranje veša i tuširanje, zapravo komplikovane. Zaista me vrijeđa sve to. Radim za grad, Gradsku upravu, i nikada nisam ni sanjao da se nešto ovako može desiti meni", kaže on.
Sreća mu je okrenula leđa prije tri godne, kada mu je uragan "Sendi" uništio stan na Stejten Ajlendu. U tom stanu je živio sa djevojkom, ali nakon što su raskinuli on je ostao bez ičega.
Odabrao je da živi u autu jer ne poznaje nikoga s kim bi dijelio stan, a boji se otići u sklonište za beskućnike.
Međutim, Tores nije sam.
I Džordži Grier (55), koja takođe radi za Gradsku upravu, živi kao beskućnik. Ona živi u skloništu za beskućnike, jer sa svojom platom ne može da plati ništa više.
"Život u skloništu je veoma težak. Ima dosta narkomana, stalno sam uplašena, izgubila sam dosta na težini", kaže ona.
Iz sindikata radnika Gradske uprave kažu da se situacija dosta promijenila posljednjih godina. Džozef Puleo iz sindikata, koji predstavlja 3.000 fizičkih radnika Gradske uprave, kaže da je njihov posao nekada bio izuzetno dobar.
"Posao u Gradskoj upravi je uvijek bio izlaz iz siromaštva", kaže Puleo i dodaje: "Znali ste da imate dobar, siguran posao, koji će vam jednog dana sigurno donijeti zarađenu penzije. Radnici jednostavno nisu morali da brinu o bilo čemu. Međutim, ti dani su sada prošlost."
Puleo dodaje da situacija među radnicima Gradske uprave nikada nije bila gora, jer nikada nije bio ovoliki broj beskućnika. On dodaje da postoje čak i radnici koji godišnje zarađuju i po 24.000 dolara, od kojih u Njujorku zaista ne mogu živjeti.
Dilsi Ben, predstavnica drugog sindikata, kaže da veliki broj njenih kolega živi u skloništima, ali da zna za nekoliko slučajeva koji bukvalno žive na ulicama Stejten Ajlenda i Bronksa.
Radnici uglavnom za svoj loš položaj krive gradonačelnika Bila de Blasia.
"Naš gradonačelnik putuje svijetom i govori o jednakim pravima, a nije u stanju da popravi krov na sopstvenoj kući. Da, krov mu je procurio, ali on odbija da ga popravi", kaže jedan od radnika.
(NN/NY Post)