Više od 50 godina fotografi američkih predsjednika dijelili su radost, žalost, preokrete i često razvijali prijateljske odnose sa predsjednicima kojima su služili.
Ovi ljudi imaju dvostruku ulogu: kao vizuelni istoričari, ali i kao glavna poveznica između javnosti i predsjednika. Za njih nijedan dan nije isti - jedan su u predsjedničkom avionu Air Force One, drugi na važnoj konvenciji, ali najveći dio vremena provode u zapadnom krilu Bijele kuće.
Kao zvanični fotograf Baraka Obame, 44. predsjednika SAD, Pit Souza nikada nije daleko od prvog čovjeka SAD. Štaviše, predsjednički fotografi su uvijek iza kamere i konstantno su u sjeni drugih.
Kako bi to ispravili, poznati "National Geographic" je napravio specijal o ovim ljudima, ne samo o Souzi, već i onima koji su bili prije njega i koji su svojim fotoaparatima zabilježili neke od najvažnijih momenata američke istorije i tako je spasili od zaborava.
Istorija u fotografiji: Inače, posao predsjedničkog fotografa je dvostruk, pored toga što snima i bilježi predsjednikove susrete sa svjetskim zvaničnicima, posjetiocima i gostima, druga, možda važnija, uloga je ta što zapravo dokumentuje istorijske događaje, ali i privatne, tako dragocjene momente u životu američkih lidera.
"Stvoriti dobru arhivu koja će jednog dana ući u istoriju je možda i najvažniji dio mog posla, stvoriti nešto što će nas sve nadživjeti. Ovdje nije riječ o klasičnom fotoreporterskom poslu, već više o foto-istorijatu", kaže Souza, koji sedmično snimi i do 20.000 fotografija.
Inače, specijal o predsjedničkim fotografima na neki način pruža neobičan i iskren uvid u život ovih ljudi koji rade iza zidova slavne kuće na adresi Avenija Pensilvanija 1.600. Naime, prije Souze, ovaj posao su obavljala četiri predsjednička fotografa: Dejvid Hjum Kenerli (fotograf Džeralda Forda), Dejvid Valdez (fotograf Džordža Buša Starijeg), Bob Meknili (fotograf Bila Klintona) i Erik Drejper (fotograf Džordža Buša Mlađeg). Ono što je specifično za sve njih jeste da njihove fotografije otkrivaju daleko više nego svi predsjednički govori, sve pres-konferencije koje su održali.
Takođe, njihove lične anegdote tokom rada za predsjednike nerijetko otkrivaju o kakvom zadovoljstvu, ali i pritisku se ovdje radi.
"Kada govorimo o poslu predsjedničkog fotografa, onda se prvo govori o povjerenju i profesionalnom pristupu poslu, jer samo tako ćete uspjeti napraviti istorijski interesantne slike", kaže Souza.
Inače, on je još odavno zavrijedio Obamino povjerenje, jer se njih dvojica poznaju još kada je predsjednik SAD bio senator, a Souza radio za "Čikago tribjun". I tada ga je pratio i snimao.
Inače, Souza, baš kao i svi njegovi prethodnici, ističu fotografa Joičija Okamota, inače ličnog fotografa bivšeg američkog predsjednika Lindona Džonsona, kao čovjeka koji je u njihovu branšu uveo "zlatni standard" i na kojeg su se svi ugledali.
Okamoto, poznat i kao Oke, važio je za fotografa u kojeg je predsjednik Džonson imao ogromno povjerenje, o čemu svjedoči i činjenica da su samo sekretarica i Oke mogli ući u Ovalni kabinet kad god su to poželjeli. Inače, Okamoto je bio čovjek koji je tokom svog rada uspio da pokrije sve aspekte Džonsonovog mandata i upravo zato je njegov rad toliko važan.
Ikone posebnosti: Međutim, nisu svi fotografi bili te sreće da imaju takav pristup i odnos sa svojim predsjednikom. Na primjer, Oli Etkins, fotograf predsjednika Ričarda Niksona, imao je veoma ograničen pristup predsjednikovom životu. Sva snimanja i svi događaji koji je trebalo popratiti morali su unaprijed biti ugovoreni sa Niksonovom pres-službom.
Kao posljedica toga, vizuelni istorijat Niksonove administracije uglavnom je pokriven isključivo zvaničnim fotografijama.
Do sada osam ljudi je služilo kao zvanični fotografi Bijele kuće i svaki od njih se zadržao jedan određeni period. Njihovi snimci, od Kenedijevog ubistva pa do Bušove reakcije neposredno nakon napada na Njujork 11. septembra, postale su ikone koje služe kao vizuelno sredstvo koje će pomoći istoričarima u budućnosti da shvate i razumiju posebnosti svakog od navedenih predsjednika i njihovih administracija.
Za jednog dokumentarnog fotografa, poput Souze, svaki predsjednički mandat ima svoje priče koje ga ilustruju, i upravo na osnovu tih priča zabilježenih na njihovim slikama javnost pamti nekog predsjednika. Upravo na osnovu fotografija možemo zaključiti šta je obilježilo mandat jednog predsjednika, pa su tako Džonsonov mandat obilježila građanska prava i Vijetnam, predsjednika Ronalda Regana okonačanje hladnog rata, predsjednika Klintona zalaganje za mir na Bliskom istoku...
Šta je to što će definisati i obilježiti Obaminu administraciju, tek ostaje da se vidi, ali svakako će Souza biti tu da to zabilježi i dokumentuje.
Obilježila kampanju
Mnogi su vidjeli fotografiju na kojoj američki predsjednik Barak Obama grli suprugu Mišel, koja nosi crveno-bijelu haljinu i leđima je okrenuta prema kameri. Uz fotografiju je natpis "Još četiri godine" i ona je objavljena u okviru Obamine kampanje na društvenim mrežama u izbornoj noći u trenucima kada je već bilo jasno da će pobijediti. Fotografiju je snimio Skout Tufankjian i ona je preplavila internet, ritvitovana je 816.000 puta i najlajkovanija je na Facebooku. Odabrala ju je Laura Olin (31), koja je bila zadužena za onlajn medije u Obaminom štabu u predizbornoj kampanji.