Da li je održavanje mita o nekom ko poslušnoj djeci donosi poklone bezopasna zabava, uljepšavanje praznične atmosfere ili povreda povjerenja još jedna je dilema novog doba.
Mit o Djeda Mrazu koji dobroj i poslušnoj djeci u cijelom svijetu na počeku nove godine donosi poklone preživio je vijekove, razne društvene sisteme, ekonomske krize, ali je u duhu novog doba koje prepravlja dječje bajke i zabranjuje filmske klasike stigao i on na preispitivanje.
Da li djeci treba reći istinu ili održavati mit o dobrodušnom bjelobradom dekici, dok djeca sama ne shvate da je izmišljen, dilema je mnogih roditelja u decembru. Roditelji djecu uče da nije dobro lagati, a onda to rade sami, i to naveliko. I psihološka istraživanja tumače da bi, strogo po naučnim kriterijumima, održavanje mita o Djeda Mrazu moglo da bude svjesno laganje djeteta i povreda povjerenja, ali mnogi će reći, aman, to je samo pretpraznična bezopasna zabava.
Pa da li je tako, u članku u listu "Psihologija danas", tumači psiholog Suzan Njumen.
Nova studija, navodi Politikin magazin, utvrdila je da više od 75 odsto djece nakon što saznaju istinu, ne gubi povjerenje u svoje mame i tate zbog Djeda Mraza. Uostalom djeca obično počinju i sama da sumnjaju u postojanje Djeda Mraza oko sedme ili osme godine, (američki podatak), a neka vjerovatno, mnogo ranije.
Nova psihološka studija, koju Njumenova citira, sastoji se iz dva dijela i bavi se pitanjem koliko značajnu ulogu roditelji treba da imaju u promovisanju Djeda Mraza ili u razbijanju mita. U prvom djelu istraživanja, ispitivači su pitali 48 djece i njihove roditelje o angažovanju u mitu i kada su i kako njihova djeca otkrila istinu. U drugom djelu istraživači su 383 odrasle osobe zamolili da razmisle o svojim iskustvima i osjećanjima kada su otkrili da Djeda Mraz nije stvaran.
Studija objavljena u časopisu "Development sajkolodži" postavila je pitanje o tome koliko u našem savremenom, digitalnom dobu, ali i vremenu kada se integritet djeteta poštuje od veoma ranog uzrasta, promovisati nešto što je fantazija, poput Zubić Vile ili Deda Mraza.
Zanimljivo je da su u oba djela ovog istraživanja trećina djece i polovina odraslih tvrdili da su imali negativne emocije u vezi sa svojim otkrićem kada su shvatili da su ih roditelji obmanjivali. Uostalom, sjetite se izraza svog djeteta i razočaranja kada mu priznate da Djeda Mraz ne postoji, da ste poklone vi kupovali i da ste od njega zapravo pravili naivka.
Pametna djeca vrlo brzo počnu da postavljaju logična pitanja kako Djeda Mraz može da isporuči poklone svoj djeci na svijetu u jednoj noći, kako ulazi u domove? Zdrav razum, malo traganja i logika uveliko pomažu u samostalnom razotkrivanju mita. Još ako mališan ima starijeg brata ili sestru, do istine se stiže mnogo ranije. Međutim, postavlja se pitanje da li ta osjećanja sumnje potraju i da li zaista dugoročno utiču na povjerenje roditelja i djece? Naravno da ne. Studija govori da je 76 procenata djece svojim roditeljima, i kada je saznalo istinu, nastavilo da vjeruje, samo 21 odsto im je manje vjerovalo, a dva odsto je čak više verovalo roditeljima.
Mnogo više roditelja smatra da bi rušenje mita o Djeda Mrazu mnogima upropastilo praznike. Uostalom negativno osjećanje će kratko trajati. Čak i djeca i odrasli, koji su se osjećali prevarenim, rekli su da će isti mit održavati sa sopstvenom djecom.
Očigledno je da mala djeca lako vjeruju u ono što im kažu odrasli. U studiji koja je ispitivala povjerenje kod trogodišnjaka, dokazano je da će djeca vjerovati onome što im odrasli govore, osim ako im se ne pomogne da naslute da je ono što su čuli laž. Čuveni je eksperiment kada odrasla osoba stavi naljepnicu ispod crvene šolje, ali laže da je ona žute boje, iako je očigledno da nije tako. Nekoj djeci odrasla osoba pomaže da uoče da ono što govori nije tačno, daje vizuelni nagovještaj. Istraživač Vikram K. Džasval upozorava da mala djeca, ipak, vjeruju u sve što im odrasli kaže.
Vjerovanje u fantastične likove, poput Djeda Mraza, vilenjaka sa Sjevernog pola i magičnih irvasa, može da bude dragocjeno za kognitivni i društveni razvoj djece, kaže socijalni psiholog Linda Brin. Djeda Mraz je i simbol nade i vjere, uči djecu vrijednostima uzora, porodičnog povezivanja i djeljenja.
Istraživači s Univerziteta Lankaster u studiji iz 2010. godine tražili su od djece da urade određene zadatke i crtaju neke objekte nakon što su gledali klipove iz filmova o Hariju Poteru. Tvrde da su snimci proširili dječju maštu i sposobnosti da razmišljaju kreativno. Na primjer, bez gledanja klipova, neka djeca nisu bila u stanju da nacrtaju imaginarni objekat.