Katar je država koja je nikla iz pepela i pijeska, od crnog zlata i nomada, koji su preko noći postali ono što nisu.
Nomadi i dalje vole da u svom dvorištu dignu šator i da u njemu sjede sa gostima prisjećajući se nekih davnih dana, uprkos činjenici da je riječ o najbogatijoj naciji na svijetu.
Zahvaljujući rastućim cijenama nafte i zalihama gasa, ova zemlja Persijskog zaliva prva je na listi najbogatijih država svijeta. Katar je treći u svijetu po količinama rezervi gasa, a uz to je uložio ogromna sredstva u infrastrukturu i središte je brojnih multinacionalnih finansijskih kompanija.
Pored basnoslovnog bogatstva Katar drži i jedan, istina neslavan, rekord, a to je da je riječ o najgojaznijoj naciji na svijetu, gdje je prosječan stanovnik deblji čak i od prosječnog Amerikanca, koji su dugo držali ovaj rekord.
Naime, prema najnovijim istraživanjima, čak polovina odraslih i trećina djece u ovoj zemlji su gojazni, dok čak 17 odsto stanovnika pati od dijabetesa. U poređenju sa Kataranima trećina odraslih Amerikanaca je gojazna, a osam odsto stanovništva ima dijabetes. Iako je uvriježeno mišljenje da bogati imaju sve, to nije slučaj sa Katarom jer ova zemlja ima i jednu od najviših stopa djece rođene sa nekom manom ili genetskim poremećajima.
Iako vlasti ulažu u zdrav život, Katarani jednostavno nisu navikli da vježbaju
Zapravo, razlog ovakvom stanju upravo je bogatstvo jer se većina Katarana obogatila bukvalno preko noći, što je uticalo na njihov nezdrav stil života. Kako je rođenih Katarana sve manje, neki od njih su primorani da se žene djevojkama iz svog plemena, tako da nekada dolazi do ukrštanja čak i bliskih članova porodice, što objašnjava veliki procenat deformiteta pri rođenju.
U protekle dvije generacije većina autohtonih Katarana, kojih od 1,7 miliona stanovnika ima svega 250.000, prešla je veliki put od siromašnog života u plemenskim zajednicama do luksuznog života u vilama sa klima-uređajima, kućnim pomoćnicama, dadiljama, vrtlarima i kuvarima. Doha je od skromnog, pustinjskog gradića početkom devedesetih prerasla u veliku metropolu, sa ogromnim neboderima, luksuznim hotelima, vrhunskim restoranima.
"Istina je da je dijabetes veoma čest kod Katarana. Iako svi mi znamo za njega, većina nas ga jednostavno ignoriše dok ne postane kasno", kaže Adel Al-Šaršani (39), kod kojeg je dijabetes otkriven prije nekoliko godina i koji se boji da će jednog dana možda oslijepiti ili ostati bez stopala, kao posljedica ove bolesti.
Naravno, vlasti Katara pokušavaju na sve načine da svoje sunarodnike pokrenu na zdrav život, pa se tako na svakom koraku mogu vidjeti teretane, restorani zdrave hrane, za koje Katarani mnogo i ne mare. Takođe, vlasti finansiraju i program prema kojem su svi budući bračni parovi obavezni da odu na laboratorijske analize kako bi se utvrdilo da nisu u krvnom srodstvu, i samim tim smanje rizik potencijalnih deformiteta pri rođenju. Iako se novcem može sve, ipak rezultati na terenu i nisu baš tako ohrabrujući.
Da vlasti Katara zaista ulažu u zdrav život svjedoči i izgradnja parkova, biciklističkih staza i teretana na otvorenom, sa brojnim spravama koje koriste samo stranci, ali ne i Katarani, koji jednostavno nisu navikli da vježbaju. O tome svjedoči i Hani Stinet, rođena u Maleziji, koja godinama živi u Dohi.
"Nikada nećete vidjeti katarske žene ili muškarce da voze bicikl. Katarani, koji su sljedbenici vehabijskog učenja islama, nisu kulturološki predodređeni za vježbanje na otvorenom. Većina katarskih žena nosi dugačke crne abaje i rijetko kada izlaze iz kuće, gdje ne rade ništa posebno, osim što se samo debljaju", kaže Stinetova.
I dok mnogi misle da je starija generacija ta koja ne želi da mijenja svoj stil života, činjenica je da i katarski tinejdžeri ne žele da učine bilo šta kako bi poboljšali svoje zdravstveno stanje.
"Da, moji prijatelji, rođeni Katarani su zaista gojazni jer jednostavno vole da jedu. Nema ovdje šta da se radi. Sve dobijate automatski i nema potrebe da se za bilo šta potrudite jer sve drugi odrađuju za vas", kaže Hasan Tiaz (19), porijeklom Pakistanac, koji je rođen i odrastao u Kataru.
Njegov prijatelj Abdulah Rašid (20) za ovakvo stanje krivi basnoslovno bogatstvo koje mnogi posjeduju.
"Djeca, rođeni Katarani, su veoma razmažena. Kad god žele negdje da odu, samo sjednu u automobil i vozač ih odveze. Većina Katarana ljude koji rade vani, vrtlare ili građevince, smatraju nižom klasom i to su mahom uvijek stranci. To je za mene snobizam", kaže Rašid.
Upravo zbog tog snobizma Katarani na svakom koraku prave visoke zgrade, grade tržne centre koji podsjećaju na Veneciju gdje je ulica popločana pravim zlatom i gdje postoji VIP toalet i prostorije gdje samo oni ulaze. Grade vile u kojima domaći bogataši imaju svoju poslugu i po nekoliko dadilja. Te vile su opremljene najsavremenijim uređajima koji su posljednja riječ tehnike - sve na dugme i automatizovano. Takođe, planiraju da izgrade i "grad u gradu", visoke poslovne i stambene zgrade koje će biti osvijetljene cijelu noć, baš kao i sve ostalo u prijestonici Dohi.
Iako je riječ o pustinjskom predjelu, sve se navodnjava sistemom kap po kap. Zbog velike vlage i vrućine sve biljke i trava bi se sasušile i postale zlatnožute poput pijeska. Vlaga je toliko velika da se naočare svaki put zamagle kad izađete iz neke zatvorene prostorije. Disanje preko dana je skoro nemoguće i sve, apsolutno sve je klimatizovano, pa čak i autobuska stajališta. O tome koliko daleko idu u svojim planovima svjedoči i to da planiraju izgradnju fudbalskog kompleksa koji će potpuno biti klimatizovan, s obzirom na to da su dobili organizaciju Svjetskog prvenstva 2022. godine.
Djeca, rođeni Katarani, kad žele negdje da odu samo sjednu u automobil i vozač ih odveze
Kada je riječ o životu van Dohe, onda je tu situacija dosta drugačija. Naime, sela van Dohe se polako prazne i postaju gomila kuća kroz koje samo vjetar duva i nanosi pijesak. Skoro svi seljani su otišli u urbana područja, a to im je omogućila vlast koja im daje bogate finansijske stimulanse.
O tome koliki je finansijski podsticaj svjedoči da su mnogi obezbijeđeni i po nekoliko generacija unaprijed. Zapravo, čak naredne tri generacije ne moraju ništa da rade pošto su ih očevi i djedovi potpuno obezbijedili. Doduše, muslimanski kodeks je prilično strog: žene su obučene u crno, muškarci nose bijele dugačke haljine i bijele marame na glavama oivičene crnom trakom, a upravo na ovaj način oni se razlikuju od ostatka stanovništva u Kataru.
Kada je riječ o ostatku stanovništva, onda je nacionalnosti nebrojeno mnogo i mahom su svi došli tu trbuhom za kruhom. Neki rade u velikim svjetskim kompanijama koje su tu našle svoje sjedište, neki opet rade za Katarane u njihovim naftnim kompanijama, dok su ostali pomoćno osoblje poput kuvara, kućnih pomoćnica i dadilja.
Stan i 300.000 dolara za brak
Država isplaćuje 300.000 dolara i daje stan svakom katarskom paru koji se vjenča. Ukoliko neki Kataranin izabere da se oženi van Katara, ta nagrada će ga zaobići. Tako oni sa čežnjom gledaju strankinje i, na kraju, opet se okreću svojim djevojkama, jer ipak narod ukupno broji 250.000 domicilnih duša i država se poprilično trudi da ih očuva i drži zajedno.
ZEMLJA GOJAZNI DIJABETES
Katar 1/2 stanovništva 17 % žitelja
SAD 1/3 stanovništva 8 % žitelja