Vladimir Fromin (44) iz mjesta Kineshema, u ruskom regionu Ivanovo, za mnoge je čudak, mada se svi ne bi složili s tom tvrdnjom.
Naime, on je posljednjih godina nešto poput zvijezde u svojoj zemlji, a sve je počelo kada je izbačen sa Univerziteta Ivanovo, gdje je odbijao da nosi pantalone. Umjesto toga, on je po kampusu šetao u ženskoj odjeći, a takav je dolazio i na predavanja.
Naravno, Fromin nije jedini čovjek u svijetu koji odbija da nosi pantalone i koji preferira suknje, međutim, njegovi razlozi su svakako jedinstveni. Naime, on nije ni gej niti transvestit, ali ni čovjek koji je željan medijske pažnje i publiciteta.
Sve što radi, radi zarad svoje borbe za prava muškaraca da mogu da nose šta god požele, a ne ono što im je nametnuto društvenim normama. Na kraju krajeva, ženama je dozvoljeno da nose pantalone, pa zašto onda ne bi i muškarci mogli nositi suknje. Ovo je jedan od glavnih Fominovih argumenata, koji ne shvata zašto ga drugi smatraju čudakom zbog načina njegove borbe za muška prava.
Međutim, Fromin je i sam svjestan da mu njegova borba nije donijela ništa dobro. Jedino sa čim se suočava posljednjih godina su problemi i zajedljivi komentari. Naime, uprkos činjenici da je bio jedan od najboljih studenata na Univerzitetu Ivanovo, na Odsjeku za matematiku, zbog čega je čak dobio i državnu stipendiju, izbačen je zbog svog nastojanja da se odupre nametnutim normama, koje podrazumijevaju da muškarci mogu samo i isključivo da nose pantalone.
Vremenom, prijatelji su ga odbacili, a porodica ga se skoro odrekla. U više navrata je fizički napadnut, jer lokalno stanovništvo ne želi da gleda muškarca koji se po njihovom gradu šeta u suknji.
Međutim, uprkos svim problemima, Fromin i dalje nastavlja svoju borbu za muška prava, tj. da i oni mogu da obuku šta god požele. On se nada da će jednog dana doživjeti da se po svom rodnom gradu slobodno šeta u suknji, a da pritom ne bude diskriminisan. Štaviše, u svom garderoberu ima čak 30 ženskih kostima, koji pripremljeni čekaju bolja vremena.
Naravno, nije Fromin oduvijek nosi suknje. Nekada davno je bio poput svih ostalih muškaraca iz Kinesheme, nosio je pantalone, imao je čak i suprugu i otac je dvoje djece. Međutim, on kaže da je oduvijek bio ljubomoran na Škote koji su mogli bez problema da nose svoje kiltove, a ni drevni Grci niti Rimljani nisu nosili pantalone. On je tada shvatio da je cijeli svoj život primoran da nosi nešto što ne želi i to ga je stalno iritiralo.
Štaviše, on kaže da nošenje pantalona ima negativan efekat na njegovo raspoloženje i na njegovo zdravstveno stanje, pa je odlučio da se riješi pantalona. Dodaje da ima hiljade i hiljade svojih sljedbenika, koji su, ipak, tradicionalno vaspitani i ne usuđuju se da takvi izađu na ulicu.
Frominova borba počela je onog dana kada je prvi put obukao suknju, ali nije bio toliko strastven u svojoj borbi sve dok ga nisu izbacili sa Univerziteta Ivanovo.
Fromin je i sam svjestan da mu njegova borba nije donijela ništa dobro. Jedino sa čim se suočava posljednjih godina su problemi i zajedljivi komentari
Nakon što je čuo univerzitetske čistačice kako za njim uzvikuju da je lud, te da im se gadi, on se toliko razbjesnio i skinuo svoju odjeći te je jedno vrijeme po kampusu hodao potpuno nag.
Nakon što su ga čistačice prijavile Upravi Univerziteta, uprava nije imala drugog izbora nego da ga izbaci.
Od izbacivanja Fromin je u više navrata pokušao da se vrati studiranju, ali su mu poručili da neće biti primljen sve dok se ne bude oblačio propisno.
On dodaje da nije čovjek kojem je stalo do slave i publiciteta, a da je to želio, sigurno bi postao slavan u oblasti matematike, jer je bio jedan od najdarovitijih studenata koje je taj univerzitet imao.
Međutim, on je odlučio da odustane od karijere i da se bori za svoja uvjerenja, koliko god ona nekome djelovala čudno.
O njemu su do sada snimljene brojne emisije, međutim, nakon što je postao slavan, njegova situacija se dodatno pogoršala.
Sada definitivno više nigdje ne može dobiti zaposlenje, jer niko ne želi zaposliti čovjeka koji nosi suknje i haljine.
Mještani Kinesheme su mu prijetili u više navrata, a kada prolazi ulicom, redovno ga gađajuju raznim predmetima. Trenutno, njegov jedini izvor prihoda je prodaja povrća koje uzgaja u svom vrtu, a koje iznosi svakodnevno na tržnicu. Međutim, kako se zima približava, tako je i sve manje povrća za prodaju i on ne zna od čega će živjeti preko zime. Ipak, ni za sav novac svijeta ne bi ponovo obukao pantalone i tako se "osakatio", kako sam kaže.