Prije više od 60 godina doktor iz Tajlanda imao je viziju kako da malo, prašnjavo selo preobrati u jednu od glavnih tajlandskih turističkih atrakcija. U nastojanju da to i uspije, uvjerio je svoje seljane da drže kobre kao kućne ljubimce te da ih obuče i pokazuju turistima, koji dolaze u njihovo selo.
Na iznenađenje mnogih, njegova zamisao je uspjela i danas selo Ban Kok Sa Nga u Tajlandu, u sjeveroistočnoj provinciji Kon Ken, među turistima, ali i širom svijeta poznatao kao Selo kobri.
Skoro u svih 140 domaćinstava u ovom neobičnom selu imaju u prosjeku između jedne i pet zmija, koje drže u drvenim kutijama ispred svojih domova. Među vrstama koje drže kao kućne ljubimce su kako one smrtonosne poput kraljevske kobre pa to manje opasnih poput pitona.
Atmosfera u selu je skoro uvijek vesela i praznična, zapravo, kao da je konstantna izložba zmija. Zmije uzgajaju u zatočeništvu, a zatim ih izlažu turistima koji dolaze u ovo selo samo da bi ih vidjeli. Inače, seljani organizuju zanimljive izložbe zmija, gdje pokazuju šta su ih sve naučili pa nije rijetkost da turisti gledaju i boks meč između čovjeka i zmije.
Naravno, ove svojevrsne predstave nisu za one slabog srca, jer prvo zmije dobro razljute, a zatim se "nadmudruju" sa njima.
A zmije razljute tako što ih puste iz zatočeništva na slobodu, a kada se one opuste, počnu da ih vuku za rep, na šta zmija razjareno reaguje. Inače, ovaj dio najviše šokira turiste, a skoro nevjerovatno izgleda koliko su seljani komforni i sigurni u svoje ljubimce.
Iako se većina ljudi plaši ovih životinja, to nije slučaj sa seljanima iz Ban Kok Sa Nga koji ih zaista doživljavaju kao svoje umiljate, kućne ljubimce.
Štaviše, ne samo da su odrasli "u dobrim odnosima" sa zmijama, već i njihova djeca, koja bez problema se igraju sa njima, stavljaju ih oko vrata i hrane ih.
Ipak, treba naglasiti da je bezbjednost u ovom selu i dalje na veoma niskom nivou. Naime, godinama kruže priče da su desetine turista umrle od napada i ujeda zmija. Iako niko to ne želi zvanično da potvrdi, seljani ne poriču da je znalo biti nemilih situacija, ali rijetko kada se to završavalo smrtnim ishodom. Zapravo, legenda sela je Buali Čai (72), kojeg su zmije ugrizle čak 21 put, ali mu nikada ništa nije bilo. On je, zapravo, veoma ponosan na taj svoj rekord.
On zmije uzgaja više od 50 godina i nekada čak ide na turneje širom Tajlanda, gdje održava predstave sa svojim zmijama. On skoro da i ne nosi bilo kakvu zaštitu, zato što su mu godinama unazad amputirali prste na rukama, upravo zbog ugriza zmija"
"Da mi nisu amputirali prste, mislim da bih umro. Posljednji put zmija me ugrizla decembra 2004. godine i tada mi je amputiran i posljednji preostali prst. Inače, zanimljivo je da je to bio dan kada je cunami pogodio Tajland", kaže on.
Inače, na iznenađenje svih, Čai i pored tolikih ugriza, nikada nije uzeo protivotrov, jer on kaže da je ekstrakcija otrova iz zmije veoma okrutna prema njegovim ljubimcima.
Iako mnogima ovo zvuči čudno, seljani u ovom tajlandskom selu zmije zaista smatraju članovima svoje porodice.
"Svaki put kada bi mi neka zmija uginula bio sam veoma tužan", kaže Čai i dodaje: "Neke od njih su deceniju sa mnom i normalno je da se čovjek veže. Kada neka zmija ugine u selu, mi svi prinosimo žrtve lokalnom hramu".
Međutim, uprkos njihovoj popularnosti i specifičnosti koja privlači turiste, seljani ipak ne zarađuju previše od svojih predstava sa zmijama. Zapravo, najviše zarađuju od lokalnog ljekovitog bilja, koje beru u okolini sela, a koje prodaju turistima koji dođu na predstave sa zmijama. Najpoznatija biljka je wan paya ngoo, koja kad se pomiješa s limunom, predstavlja pravi lijek za ugriz zmije. Čai tvrdi da ova biljka može da izliječi ugriz od bilo koje otrovne životinje pa čak i og ujeda škorpiona. Kada uzme ovu biljku, osoba se, navodno, osjeća bolje već nakon pola sata.
Inače, seljani nikada ne štede na kupovini novih zmija, a jedna zmija košta između 160 i 200 dolara. Ipak, oni su svjesni da to nije profitabilno, ali ljubav prema zmijama je veća od bilo kakve računice:
"Nije ovdje riječ samo o biznisu, zmije su postale sastavni dio ovog sela i nekada ih kupujemo samo da bismo imali o kome da se brinemo", kaže Čai.
"Inače, relativno mali broj zmija je spreman za predstave. Ostale čuvamo i brinemo se o njima", kaže Čai, dodajući da je njegovo selo možda jedino mjesto na svijetu gdje ljudi i zmije žive u savršenoj harmoniji.