Trčanje je jedna od najzdravijih disciplina i efekat koji ima na živote američkih beskućnika zaista je impozantan.
"Nazad na noge" je neprofitna organizacija koja radi s ljudima koji žive u prihvatilištima za beskućnike - od kojih su mnogi zavisni od droge ili alkohola. Grupa pokrovitelja organizuje trčanje u blizini prihvatilišta, pomaže beskućnicima da poboljšaju zdravlje i dobiju samopouzdanje. "Nazad na noge" ima ogranke u nekoliko gradova u Sjedinjenim Državama.
Jutarnja rutina podrazumijeva i da učesnici programa prije trčanja pozdrave jedni druge uz zagrljaj i osmijeh.
Nik Finigan kaže da je zadovoljniji i zdraviji otkako je prije šest mjeseci počeo da trči pod pokroviteljstvom organizacije. Njegov život je izmakao kontroli zbog zavisnosti od droge i alkohola, koja je počela kada je imao 16 godina. Ta zavisnost ga je koštala raspada braka i proteklih nekoliko godina nije bio u stanju da sačuva posao.
"Mislim da nikada neću moći da prestanem da mislim na drogu, ali znam da ne mogu da se vratim tome i da to nije ono što bih htio. Imam dvoje djece. Nisam imao veze s njihovim životom, ali bih želio da učestvujem u njihovom odrastanju", kaže Nik.
U svojoj 33. godini sada živi u utočištu za beskućnike pod nazivom "Čiste i trijezne ulice", koje nudi programe za odvikavanje od droge i alkohola.
Grupa pokrovitelja organizuje trčanje u blizini prihvatilišta, pomaže beskućnicima da poboljšaju zdravlje i dobiju samopouzdanje
Finigan se pridružio ostalima iz prihvatilišta, zajedno sa osobljem i volonterima iz organizacije "Nazad na noge", u ranom jutarnjem trčanju nekoliko puta nedjeljno.
On tvrdi da mu to trčanje pomaže da vrati svoj život na pravi put:
"Ljudi koji rade za 'Nazag na noge', veoma su ljubazni i tretiraju nas kao porodicu."
Frensis Tander, dobrovoljac iz organizacije "Nazad na noge", kaže da niko ne trči sam.
"Uvijek je tu neko ko trči s vama i raspituje se kako vam prolazi dan, nedjelja i sa čime se borite."
Grečen Gejts, direktorka programa organizacije "Nazad na noge" u Vašingtonu, kaže da trčanje daje beskućnicima osjećaj da su nešto postigli.
"Dođete ujutru na trčanje i dočekaju vas zagrljajem i osmjehom te shvatite da ste član organizacije, a to je najveća stvar koju možemo ljudima da pružimo."
Dena Kuper se nada da će trčanje u okviru programa "Nazad na noge" da joj pomogne da se odvikne od droge. Kaže da je lijepo živjela dok nije postala zavisna od droge. Nakratko je prošle godine potražila pomoć u prihvatilištu "Čiste i trijezne ulice", ali ga je napustila da bi se vratila životu koji gotovo da ju je uništio.
"Osjećala sam da sam sama i uistinu napuštena. Onda sam se vratila starim navikama, a stare navike su ljudi koji se drogiraju i to je ono što sam i ja radila."
Dena Kuper se nada da će ovoga puta biti drugačije i kaže da joj trčanje pomaže da smanji stres.
Tander, dobrovoljac iz organizacije "Nazad na noge", kaže da niko ne trči sam
"Zaista se dobro osjećam kad trčim i volim organizaciju 'Nazad na noge'. Okružena sam muškarcima i ženama koji mi žele dobro."
Ona je zahvalna na pomoći koju dobija i voljela bi da i ona počne da pomaže ženama koje su došle do dna.
"Kad odem odavde, moraću da budem sigurna da sam spremna i u stanju da izađem u svijet i suočim se sa zajednicom."
Finigan tvrdi da je odlučio da se odvikne od droge i alkohola i ostvari svoje snove.
"To mi je cilj - da dobijem posao i pronađem svoje mjesto."
Zahvaljujući organizacijama "Čiste i trijezne ulicea" i "Nazad na noge", on vidi bolji život na kraju tunela. (VOA)