Ruski arheolog Andrej Belinski otkrio je sasvim slučajno izuzetno lijepe i dragocjene skitske zlatne artefakte stare 2400 godina u podnožju Kavkaza, objavio je časopis "Arheologija", dvomesečnik američkog Instituta za arheologiju, u najnovijem broju za jul/avgust.
Belinski je bio zadužen da kao arheolog ispita područje Kavkaza s mogućim arheološkim nalazištima u okolini Stavropolja prije nego što se teren raščisti za izgradnju elektroinstalacija.
Na jednoj njivi je primijetio vještačko brdašce kakvo u tim azijskim krajevima nazivaju "kurgan" i podizana su da budu grobnice ili neka svetilišta nomadskih plemena kojima je tamo prapostojbina.
Kao iskusni arheolog Belinski se opredijelio da ipak sondira ovaj kurgan visok oko četiri metra iako je primjetio da je s jedne strane bio prekopavan što znači da su ga "posjetili" pljačkaši grobova.
Pošto je lokalitet nazvao "Sengilevskoj 2", dao je nalog radnicima da započnu iskopavanja s one strane koja nije bila "načeta" i bilo im je potrebno skoro mjesec dana da stignu do dna, gdje su naišli na glineni pod koji je djelovao kao da je prirodni.
Tridesetak centimetara ispod glinenog poda naišao je na kamenu kutiju u kojoj je bilo nekoliko prstiju i rebara skeleta nekog mladića. Oko kutije su bile rupe za stubove, vjerovatno od drveta, koji su nosili neki pokrov.
On što je iznenadilo Belinskog bile su dvije zlatne posude nevjerovatno efektno dekorisane sa spoljne strane, a ispod njih je bilo nekoliko zlatnih grivni, jedan masivni zlatni prsten i tri mala zlatna pehara. Oni koji su u nekim ranijim vremenima raskopali kurgan s druge strane propustili su da ga cijelog prekopaju i tako im je ova zlatna riznica promakla.
Belinski je pozvao kolegu stručnjaka za drevna azijska plemena Antona Gasa iz berlinske Fondacije za kulturnu baštinu i oni su se saglasili da je to najveći nalaz skitskog blaga za posljednjih pola vijeka i da kurgan nije samo obična grobnica već ima mnogo važniju ulogu.
Njihova pretpostavka je za sada da je ovo bilo mjesto nekog suniverziteta i da je tu bila sahranjena ritualno neka žrtva uz koju su bili položeni ovi skupocjeni artefakti koje su ukrasili najvjerovatnije umjetnici-zlatari iz Grčke ili grčkih kolonija na Crnom moru.
U tom području evro-azijskih stepa živjeli su od 900. do 100. godine prije nove ere nomadska ratnička plemena koja su Grci nazvali Skiti.
Ta plemena su krstarila prostranstvima od zapadne Kine do obala Dunava i sahranjivala su svoje ratnike sa cjelokupnim blagom, a posebno s predmetima od plemenitih metala na kojima su bili ugravirani ili reljefno prikazani vegetacija i pripadnici životinjskog i mitskog svijeta.
Iako su se donekle razlikovali zbog velike udaljenosti, ipak su pripadali istoj kulturi i njegovali iste pogrebne rituale i vjerovatno koristili sličan jezik o kome se zna samo iz posrednih izvora, jer nisu imali pismo niti su koristili grčko, koje im je sigurno bilo poznato zbog bliskih veza s Grcima i njihovim vještim zlatarima.
Arheolozi Rusije, Ukrajine, Kazahstana, Mongolije već su istražili kurgane na sjeveroistoku azijske stepe i našli izuzetne dragocjene ukrase i opremu za konje, ali ovo je prvo značajno otkriće u regionu savremenog Stavropolja, što mijenja kartu prostiranja skitske civilizacije.
Belinski kaže da su stručnjaci u Ermitažu, kada su vidjeli predmete sa nalazišta Sengilevskoje 2 odmah proglasili da su falsifikati, jer nisu mogli da povjeruju da su tako savršeno urađeni i u tako dobrom stanju, ali kada si izvršena testiranja u laboratoriji i kada su pokazani snimci mjesta gdje su nađeni i ostavljeni prije 2400 godina priznali su da se radi o nekim od najljepših primjeraka skitskih artefakata koji su ikada nađeni.
Na jednoj posudi su motivi iz neke bitke u kojoj starac ubija mladog ratnika, dok je na drugoj prikazan grifon kako napada konja.