Dok mnogi "obični" ljudi ne pridaju posebnu pažnju tome u čemu će se pojaviti na javnim mjestima, poznate ličnosti ništa ne porepuštaju slučaju.
U novoj knjizi, Anđela Keli, lični gardarober britanske kraljice Elizabete Druge od 1994. godine, dala je fascinantan uvid u komplikovano planiranje odijevanja jedne od najpoznatijih žena na svijetu.
Pokazala je da savršen okovratnik, odabir prave nijanse drške kišobrana i određeni broj perli na večernjoj haljini mogu biti značajni milionima ljudi koji prate događaje kao što je dijamantski jubilej ili otvaranje Olimpijskih igara.
Kao glavni dizajner, ona skicira najmanje četiri različita rješenja za određeni tip materijala koji kraljica može odabrati. Neki od fanova britanske vladarke dobijaju šansu da testiraju kako se lagani materijali kao što je šifon, organza ili svila ponašaju pri nošenju.
Kada je riječ o velikim dešavanjima, onda kraljičino odjeljenje za garderobu zapošljava do 12 ljudi, uključujući Keli, ličnog asistenta, tri krojača, modistkinju i četiri modela, koji zajedno pomažu kraljici da se dobro obuče i da joj odjeća savršeno izgleda.
Nakon početnih razgovora Keli pravi zabilješke kraljičinih želja i ideja prije nego što napravi konačni tehnički crtež na osnovu kojeg se pravi dezen. Poslije toga pravi se prototip od čvrstog pamuka da bi se mogli poboljšati detalji dizajna, prije nego se počne krojiti model.
Materijal se zatim siječe i modelira da bi odgovarao lutki sa kraljičinim proporcijama, koja ima oznaku tajne. Kada se završi šivenje i postavljenje odjeće na lutku, krojačica dobija uputstva kako postaviti dugmad, dodatke, okovratnik i manžete. Dizajneri koriste sličan proces u pravljenju šešira za koje se prototipi prave od slame.
Dizajneri vole da daju imena kraljičinoj odjeći radi lakšeg bilježenja i od vitalne važnosti je da se vodi knjiga korištenja odjeće.
Tako je, na primjer, Elizabeta Druga prilikom posjete jugu Engleske nosila crvenu kombinaciju, pa su tu boju morali izbjegavati narednih nekoliko mjeseci, čak i ako je dizajn odjeće bio potpuno različit.
Da bi vodili zabilješke o nošenju odjeće, svi krojači vode sopstvene dnevnike, u koje bilježe sve detalje o svakom komadu i događaju na kojem je ta odjeća nošena.
U ovim kriznim vremenima kraljica ponekad pristaje da se njena odjeća reciklira, ali i to je strateški raspoređeno tokom godine.
Važno je da boja koja se odabere kraljici ne samo da dobro stoji, nego i da ona u njoj bude lako primijećena. Zato dizajneri biraju upečatljive boje.
Ukoliko kraljica sadi drvo u okruženju sa dominantno zelenom bojom, onda se izbjegava da takve nijanse ima na sebi, da bi na fotografijama bila uočljivija.
Za posjete školama dizajneri biraju svijetle i vedre boje i koriste detalje koji su privlačni djeci, kao što su pera, cvijeće, uvijeni broševi i trake.
Boja, takođe, može imati i simboličko značenje. Na primjer, crna se, naravno, koristi za izražavanje saučešća, dok se žuta koristi za vesele prilike.
Za haljinu boje zlata, koju je nosila na koncertu povodom dijamantskog jubileja, inspiracija je bila zlatna statua kraljice Viktorije, koja se nalazila na mjestu gdje se koncert održavao.
Za bijelu halijinu sa draguljima nošenu na takmičenju na rijeci Temzi inspiracija je bio dizajn koji je voljela Kraljica Elizabeta Prva i bila je jak kontrast crvenoj boji brodića.