BEOGRAD - Samira Parilja, djevojka čarobnog glasa, Portorikanka čije je izvođenje srpskih pjesama do sada na njenom Jutjub kanalu pogledalo više od 1.000.000 ljudi. Ipak, izdvaja se njeno maestralno izvođenje srpske himne “Bože pravde“.
Djevojka, koju samo na Fejsbuku prati skoro 8.000 fanova, našu himnu otpjevala je ne samo prelijepim glasom, već srcem i dušom. A kako i ne bi kad je, kako tvrdi, Srbija njena prva ljubav, njena Ahilova peta. Iako ima samo 22 godine, ova talentovana djevojka govori o svijetu koji je okružuje sa toliko mudrosti da bi joj pozavidjeli mnogi. Svoju ljubav prema Srbiji iskazuje na svakom koraku. Ima li ljepšeg dokaza nesebične ljubavi prema jednoj zemlji kada naučite pjesme po kojima je ta zemlja poznata. I ne samo da ih naučite već ih i pjevate tako iskreno baš kao da ste i sami dio tog naroda. Takav odnos prema Srbiji ima Samira Parilja.
Samira bi uskoro trebalo da diplomira matematiku i biznis. Trenutno radi kao stalni saradnik na Seton Hil univerzitetu u Pensilvaniji. Takođe je i akcionar jedne banke, gdje radi kao pripravnik. I dok je ona u Americi, njena majka je ostala u rodnom Portoriku gdje sa drugo dvoje djece vodi porodičan posao.
“Mnogo više volim da učim i slušam nego da pričam. Tu je i moja ljubav prema muzici. To je moj način da se oslobodim napetosti i da se povežem sa drugima, podsjećajući ih, kao što uvijek kažem, da ljudi ne putuju sami u ovom životu”, započinje svoju priču Samira za portal Kurira.
Kako sama kaže, da bi mogli da se povežemo jedni sa drugima i da bi bili u stanju da cijenimo nečiju dušu, moramo da znamo i nečiju priču.
“Tako je i u takmičenjima u pjevanju. Kada predstavljaju takmičare, ne predstavljaju samo njihov talenat već i njihove životne priče. I onda kada konačno publika čuje glas, suze više ne mogu da se zadrže”, kaže Samira.
Kada je počela da čita i uči o Balkanu, ratovima i stradanjima, kaže da joj se srce otvorilo pa je sa punom pažnjom učila o tome.
“Kada sam došla u Srbiju i shvatila kakvu dušu ima ova zemlja, i koliko ima talenata u ovoj državi, koji nisu nekad adekvatno nagrađeni, moje srce je bilo ispunjeno ljubavlju i poštovanjem prema Srbiji. Ovo je moja četvrta godina kako dolazim u Srbiju. I svaki put kad dođem budem u kontaktu sa ljudima različitog porijekla. Oni mi skuvaju kafu i onda razgovaramo. Pričaju mi o Srbima, srpskim kraljevima, tradiciji, kulturi, šalama... O mješavini tuge i sreće. I sve priče imaju zajednički činilac a to je nada”, podijelila je sa nama svoje prve utiske o Srbiji.
Prema njenim riječima ljudi ovdje uvijek na poseban način otvore svoja srca za nju, što je kako kaže, “isto tako i sa našom braćom u Crnoj Gori”. Kako bi što bolje dočarala dobrotu ovdašnjih ljudi ispričala nam je jednu malu anegdotu.
“Prije dvije nedjelje otkazan mi je let za Rim iz Podgorie. Rekli su mi da moram da kupim novu kartu, da nema drugog rješenja... Baš sam bila nervozna i nisam znala šta da radim... Plakala sam gledajući u telefon i razmišljajući šta da radim. Imala sam broj telefona majke jednog mog prijatelja u Beogradu. Ona se zove Ljiljiana Đorđević. Ona je u tom trenutku bila na poslu kada sam je pozvala. Pokušala sam na mom ne tako dobrom srpskom da joj objasnim da sam u nevolji. Napustila je posao i stigla kod mene za manje od 20 minuta. Potom je pokušala da mi pomogne da sa agencijom nađemo neko rješenje. Na kraju dana, nisam mogla da odem tim letom. Ljiljiana me je odvela kod sebe kući. Tamo sam ostala više od nedjelju dana. Ona i njena ćerka Jelena (koja je pjevačica) brinule su o meni kao o članu porodice. I ništa nisu tražile za uzvrat”, ispričala je Samira i dodala da je to samo jedna priča, od mnogih, koje detaljno objašnjavaju njenu ljubav i poštovanje za ovu zemlju.
Ono što je posebno fascinira u Srbiji jeste priroda. Ove godine je posjetila Potpećku pećinu u Užicu i, kako kaže, zaista je bilo nevjerovatno da bude na mjestu za koje se vjeruje da su tu ljudi boravili tokom neolitskog perioda. Ipak, ljubav prema muzici i pjevanju je ono po čemu je ova djevojka najprepoznatljivija. Iako kaže da nikada nije imala priliku da se fokusira na školovanje glasa, voli da pjeva i to posebno pjesme sa ovih prostora.
“Upoznala sam dva Srbina i jednog Hrvata. Jedan od njih mi je svirao većinu srpskih pjesama koje znam pa sam i odlučila da nastavim da ih učim. Obožavam srpske narodne pjesme. Ako odem u neki klub u Srbiji, a ne čujem nešto od Miroslava Ilića veoma se razočaram. Obožavam boju balkanskih glasova, vibrato je nevjerovatan ... Voljela bih da pjevam tako. Moj omiljeni srpski pjevač je Đorđe Balašević, njegove pjesme su pune duše i dubine”, iskrena je Samira.
Ono što je oduševilo mnoge, koji su je čuli kako pjeva, je njeno izvođenje himne “Bože pravde”. Djelovala je pomalo zbunjeno kada smo je pitali šta misli o tome što neki srpski sportisti ne žele da pjevaju himnu a neki od njih čak i riječi ne znaju.
“Ako oni ne žele da pjevaju, ja to poštujem, nisu svi u mogućnosti da pjevaju, kao što nema svako želju da pjeva.. Oni imaju pravo da i u tišini pokažu poštovanje prema svojoj himni. E sada, po mom vrlo skromnom mišljenju, sramota je kad neko ne zna riječi himne ili istoriju svoje zemlje. Pogotovo ako igrate ili se takmiče za ovu zemlju. Mislim da je poznavanje riječi himne način da se pokaže poštovanje i zahvalnost za zemlju koja vas hrani i za građane koji vjeruju u vas”, kaže ova skromna djevojka.
U njenom repertoaru našlo se i nekoliko pjesama hrvatskih izvođača, a Samira nam otkriva da je njen omiljeni balkanski pjevač Oliver Dragojević koga bi barem jednom voljela da čuje uživo.
“Ne znam toliko o Hrvatskoj koliko znam o Srbiji, iako sam imala priliku da idem u Dalmaciju prošle godine. Ono što znam je da je Srbija moja prva ljubav, ako ne računamo naravno moju zemlju. I ne želim da je poredim ni sa jednom drugom zemljom. Ona ima posebno mjesto u mom srcu i mojim uspomenama. Ne vjerujem da će se to ikada promijeniti. To ne znači da je jedna zemlja bolja od druge. Svi su braća. I oni su bili jedna zemlja u najboljim vremenima svoje istorije. To samo znači da u mom srcu, u poređenju sa drugima, Srbija je moja Ahilova peta”, kaže Samira.
Srpski jezik govori dosta dobro. Ima rječnike, čita vijesti i stripove na srpskom jeziku, a najvažnija stvar je, kako ističe, to što razgovara na srpskom sa ljudima koji se ne ustručavaju da je isprave kada pogriješi.
“Srpski je veoma težak jezik. A takođe treba razumjeti i malo crnog humora kako bi se shvatile određene vaše priče i vicevi. Veoma sam odlučna da progovorim srpski kao što govorim engleski i španski, koji je moj maternji jezik. Moja ljubav prema ovoj zemlji je moja najveća motivacija za učenje”, potvrđuje Samira još jednom ljubav prema Srbiji.
Za nju se pored velike ljubavi prema Srbiji vezuje i ogromna ljubav prema Crvenoj zvezdi, što je kako kaže dio poštovanja i ljubavi koju ima za srpsku kulturu i običaje. Za nju je to najbolji klub bez obzira koliko puta izgube. A za to ima i lični razlog.
“O ovome nikad nisam govorila javno. Kada je Crvena zvezda osvojila Evropski šampionat 1991, to nije bio samo trenutak slavlja za ljubitelje kluba Crvena zvezda, već, prema mom mišljenju, to je bio trenutak slavlja za cijelu zemlju. Ljudi koji nisu toliko upućeni u sport ili nisu povezani sa ratnim dešavanjima, to neće možda razumjeti... Ali kada zemlja prolazi kroz trenutke bola, rata, gladi i očaja, pobijediti drugu državu, u nečemu tako velikom kao što je to fudbal za Evropljane, to onda daje osjećaj nade. Kada sukobi dođu i kada se osjećate da je cio svijet zaboravio na vas, vaše samopouzdanje opada i počnete da se pitate gdje nestadoše dobra vremena. Osvajanje Evropskog šampionata daje smisao postojanja. Cio svijet zna da u ovoj zemlji rastu talentovani i odlučni ljudi. Crvena zvezda osvojila je šamionat Evrope u veoma osjetljivo vrijeme za Balkan. Ja volim svoj klub i što više znam o njemu, više ga poštujem”, kaže Samira.
Za kraj smo pokušali da saznamo da li se možda i zaljubila u Srbiji. Kroz smijeh nam odgovara da je eto i to pitanje moralo da dođe.
“Ja sam veoma mlada i moje srce se lako razočara.... U ovom trenutku mog života, pokušavam mnogo više da naučim o sebi, stvarima koje volim, i koje ću kasnije moći jednog dana da podijelim sa nekim drugim. Trenutno više ulažem u to da sebe kao osobu razvijem nego što se trudim da budem sa nekim momkom. Postoji toliko mnogo lijepih i pametnih ljudi ovdje, ali mislim da nisam srela još nikoga, ne samo u Srbiji već bilo gdje, pored koga bih mogla da budem ispunjena. Sve u svoje vrijeme, zaista ne žurim što se toga tiče”, rekla nam je za kraj Samira Parilja.