Trebalo bi češće da imamo u vidu te razlike i da ih uvažavamo, kako bismo se bolje razumjeli i lakše tolerisali stvari koje suprotan pol radi na svoj način – a mi mislimo da je naš ispravan. Neki načini su prosto muški, a neki ženski i baš je zabavno što je tako. Evo spiska nekih praktičnih, običnih, dnevnih stvari koje radimo i percepiramo drugačije, jer su nam mozgovi različiti.
Svlačenje majice
Muškarci prosto prebace ruke pozadi, zgrabe majicu i vuku je preko glave. Žene prekrste ruke spreda, uhvate krajeve i podižu – kad dođemo do brade, stanemo pa pažljivo provučemo glavu, da nam rub majice ne bi obrisao šminku. Da li je jedan način ispravniji ili praktičniji? Besmisleno je razmišljati o tome. Žene se svlače pažljivije zato što im je odjeća uska, kaže jedno tumačenje, ali meni se čini da je to muško tumačenje. Žene se pažljivije svlače zato što imaju grudi, šminku na licu i zato što su pažljivije.
Zijevanje
Muškarci zijevanje prikrivaju pesnicom, kao i kašljucanje, a žene otvorenim dlanom. Nama se čini da pesnica ne prikriva zjev kako treba (ne želimo da nam se vide krajnici), a svakako nije dovoljna zaštita (okoline) ni kad se zakašljemo. Ali neki gestovi su prosto ženstveni, a neki su muževni i to je to.
Sjedenje
Ni kad smo same ne sjedimo kao muškarci, široko razmaknutih kolena. Sjedimo skupljenih nogu, ili ih prekrstimo, a vrlo često nam je veoma udobno da sjedimo u turskom sjedu (krojački sjed, polulotos) što se može izvesti na podu, na krevetu, ali i na stolici. Onda nas muškarci pitaju – kako možeš tako da sjediš? Mi imamo razgibanije zglobove karlice, jer širimo noge u najvažnijim životvornim momentima (ne šalim se) a zbog tog “otvaranja” koje ima svoju svrhu i namenu, kad sjedimo, čuvamo centar. Muškarci imaju testise. Ne mogu ni da zamislim kakav je to osjećaj, ali vjerujem da bih i ja raširila noge koliko god mogu, svaki put kad sjednem, da sam na njihovom mjestu.
Drugačije čujemo zvuke
Iz nekog razloga ženska auditivna percepcija podešena je na frekvencije mladunčadi koja zovu upomoć – mi ćemo čuti bebu koja plače u drugoj sobi, dok spavamo, a muškarac je neće čuti i ako mu kmeči na uvo. Takođe, probudiće nas mjaukanje, ćurlikanje i glasanje svog živog svijeta koji traži neku intervenciju. Zato muškarci mogu tačno da odrede odakle zvuk dolazi – kad nam uspije da ih probudimo i natjeramo da oslušnu. Odlično se uklapamo, zar ne? Mi ćemo da spasemo macu, ali on će nam reći gde se sirota zaglavila.
Lijevo i desno na muški i ženski način
Trebalo bi da muškarci odmah znaju gde je lijevo, a mi žene se preslišavamo kojom rukom čupamo obrve. Vjerovatno je tako u većini slučajeva, jer ovo ima veze sa orijentacijom u prostoru, koja muškarcima u većini odlično ide. Ipak, ima i muškaraca koji se orijentišu kao guske u magli, a i žena koje znaju šta treba da rade sa volanom, kad im onaj koji izvodi navigaciju vikne “daj pun lijevi!”
Drugačije se nosimo sa problemima
Kad mi imamo neki problem, skroz smo u tome – pričamo, konsultujemo se, analiziramo, upoređujemo iskustva sa prijateljicama, mamom, koleginicama, guglamo, tražimo po forumima, šaljemo SMS-ove, stalno, svakog dana. Žensko iskustvo kaže da nema tog problema sa kojim se neko nije već uspješno izborio, a kad o tome pričamo, onda saznamo korisne informacije. A korisna je i činjenica da nas druge žene slušaju, saosjećaju i razumiju. Tako lakše prihvatamo sebe u odnosu na problem i bolje se osećamo. Muškarci rade sasvim suprotno. Njima je potrebno da se isključe, da diskonektuju mozak sa problema i da se relaksiraju iznutra. Oni će pomno gledati neku emisiju o automobilima, umjesto da provedu sat vremena u telefonskom razgovoru sa prijateljem, detaljišući o problemu. A kad budu spremni za akciju, nastojaće da to obave sami – naši prijedlozi i savjeti nisu dobrodošli, osim ako ih sami zatraže. A oni to čine, ponekad na onaj svoj čudan, nemušti način, pa mi moramo da tumačimo da li je bolje da se sklonimo i pustimo ih na miru, ili je trenutak da se uključimo.
(NN/wannabemagazine.com)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.