Zalazak sunca i mrak za neke životinje ne predstavlja nikakav problem jer one imaju svoje svjetlo. Naučni termin za to je bioluminiscencija. To je sposobnost živog organizma da proizvodi ili emituje svjetlo.
Bioluminiscencija se može manifestovati kao sijanje bakterija na tijelima dubokomorskih riba, kao svjetlucajuća fosforescencija mikroskopskih organizama u toplim morima, ili kao trepćuće svjetlo kod insekata svitaca.
Svitac: Krilati insekt svitac sjaji žuto, zeleno ili crveno zahvaljujući hemijski proizvedenoj svjetlosti koju emituje iz stomaka. Svici se zovu i svjetleće bube ili krijesnice. Organ koji proizvodi svjetlost nalazi se ispod posljednjeg zglavka na stomaku i ima tri sloja. Srednji sloj ćelija je sa mnoštvom nervnih završetaka i tu djeluju hemijska jedinjenja koja pomiješana sa kiseonikom proizvode energiju u vidu svjetlosti. Ona se odbija od donji sloj bjeličastih ćelija koje imaju ulogu reflektora. Sa vanjske strane je providan sloj koji tu svjetlost propušta. Svjetlo svitaca zove se "hladno svjetlo", jer se prilikom svjetlenja ne emituje toplota. Larve svitaca takođe emituju svjetlo i zovu se "svijetleći crvi". Svici su noćni insekti jer skoro sve vrste emitiraju svjetlosne signale samo noću. Ti signali se uglavnom šalju radi pronalaženja i prepoznavanja mužjaka i ženki radi parenja.
Zmaj riba: Na dubinama od oko dva kilometra živi zmaj riba. Ona pri hvatanju plijena koristi svoje biološko svjetlo koje može naizmjenično da pali ili gasi. Svjetlost koriste i za privlačenje partnera tokom perioda parenja. Ženke su crne boje i dugačke su oko 40 centimetara. Imaju brk, dugu i čudnu izraslinu koja izlazi iz brade i oštre zaokrenute zube koji liče na šiljke. Brk se završava osvijetljenim vrhom kojim privlaže plijen. Mužjak nema ni zube ni brk, sive je ili braon boje i pet centimetara je duži od ženke.
Morski đavo: Dubine veće od 400 metara stanište su ribe morski đavo. Kost njenog peraja liči na ribolovački štap, na čijem se vrhu nalazi kolonija bioluminescentnih bakterija, koje proizvode svjetlost. Privučen svjetlošću, plijen pliva ka morskom đavolu i završi u njegovim oštrim zubima. Ženke mogu da narastu i do jedan metar. Mužjaci su veoma mali i njihova dužina je oko pet centimetara. Oni žive na ženki kao paraziti. Koža ženke ih vremenom prekrije, neki njihovi organi nestanu, a oni postanu potpuno ovisni o njoj.
Ajkula modlica: U toplijim dijelovima okeana živi ajkula modlica. Njena dužina je između 42 i 56 centimetra. Njena donja strana prepuna je ćelija koje emituju svjelost. U kombinaciji sa prigušenim svjetlom koje dolazi sa površine, svjetlost koju emituje ajkula zamagljuje obrise njenog tijela. Kada padne sumrak, ova ajkula se iz velikih dubina penje do površine vode, a u zoru se ponovo spušta.
Vampirska lignja: U dubinama mora živi i vampirska lignja. Ova lignja, koja izgleda kao neko biće iz filmova naučne fantastike, živi na dubinama od 600 do 900 metara. Ona više liči na meduzu nego na ostale lignje. Tijelo joj je želantinasto, dugačko oko 15 centimetara, a njena ukupna dužina sa perajama nije veća od 30 centimetara. Duž tijela nalaze se peraje koje liče na uši. Njeno tijelo je pokriveno organima koji emituju svjetlo. To su specijalne fotoćelije koje stvaraju plavkastu svjetlost. Kada su ćelije ugašene, lignja je potpuno nevidljiva u tamnim dubinama.
Iglozub: Riba iglozub živi u toplim dijelovima okeana na dubinama između 200 i 4.700 metara. Ovu ribu strašnog izgleda zovu i morskom gujom. Naraste do 35 centimetara, a lako je prepoznatljiv po oštrim zubima i velikim ustima. Zubi su mu toliko dugi da ne mogu stati unutar usta, već se nalaze ispred njih. Tijelo mu je duguljasto, srebrenkaste boje, a po njemu ima veliki broj fotofora, koje luče svjetlo. Lučenje svjetla privlači manje ribe kojima se iglozub hrani.