Možda djeluje kao izrazito moderan fenomen, ali u uvojcima ovog ukrašenog malog "a" je zakopana priča koja seže hiljadama godina unazad, premošćujući nacionalne, kulturne i jezičke barijere dok se vijugavo probijala kroz stranice ljudske istorije.
Zovemo ga "et" ili "manki". Na Tajvanu @ zovu "mali miš". Na ruskom je "pas", na hebrejskom "štrudla" i na nizozemskom "majmunov rep", a njegova priča seže hiljadama godina unazad.
Godine 2010. Paola Antoneli, viši kustos arhitekture i dizajna u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti (MoMA), napravila je smjeli izbor.
"Željela sam da imam izložbu predmeta koja pokazuje da svako može imati izložbu muzejskog kvaliteta u svojoj fioci. To uključuje ljepljive papiriće, M&M bombone, spajalice, OXO Good Grips (popularnu seriju kuhinjskog pribora), predmete koji su toliko ukorijenjeni u našim životima i tako dobro funkcionišu da ih više i ne primjećujemo", objašnjava Antonelijeva.
Dodala je da dio onoga što muzej radi, posebno kada se izoluju ovi predmeti, jeste da stvori distancu i dramu i da ljudima omogući da to gledaju drugačijim očima.
"Odjednom ste zapanjeni pričom koja stoji iza njih. Shvatate da je to čitav univerzum", kaže Antonelijeva.
Dok je zaokruživala izložbu, činilo se da je to očigledna odluka.
Antonelijeva je nabavila znak @ za stalnu kolekciju MoMa.
Zaustavite se na minut i pogledajte preko brda i dolina vaše tastature. Ako izostavite simbole za valutu, vjerovatno ne postoji znak koji ima veću kulturnu težinu od @. To je instalacija interneta. Povezuje vašu e-poštu. Ističe vaše korisničko ime u zidu teksta. Vjerovatno ga koristite i danas.
Priča koja seže daleko u prošlost
Ali &, #, %, *, sve su to korisni i sveprisutni znakovi. Kako je znak @ dobio svoju moć? Možda djeluje kao izrazito moderan fenomen, ali u uvojcima ovog ukrašenog malog "a" je zakopana priča koja seže hiljadama godina unazad, premošćujući nacionalne, kulturne i jezičke barijere dok se vijugavo probijala kroz stranice ljudske istorije.
"To je skraćenica", navodi Kit Hjuston, autor knjige "Sumnjivi likovi: Tajna istorija interpunkcije". Jedino pitanje je šta je prvobitno značila. Jedno je jasno: postoji veza sa grnčarstvom.
Stari Grci su voljeli stil glinenog lonca zvanog amfora - visoki, izduženog oblika sa dvije drške i dugim vratom. Amfore su korišćene za skladištenje vina, žitarica, maslinovog ulja i još mnogo toga, praksa koja se vijekovima održavala na Mediteranu i šire. Vremenom je amfora postala standardna jedinica mjere.
"Trgovci su morali dosta često da saopšte ideju da 'prodaću vam određeni broj amfora nečega ili onoga po određenoj cijeni'", dodaje Hjuston.
I na kraju, ljudi su počeli da crtaju "a" sa dugim repom obmotanim oko njega i preskaču ostatak slova.
Dana 4. maja 1536. trgovac Frančesko Lapi napisao je pismo iz Sevilje u Rim, u kojem je rekao da amfora vina vrijedi oko 70 ili 80 dukata, koristeći @ za amforu. To je prvi primjer koji je pronađen da se @ koristi u modernom smislu, ali to nije najstarija kopija simbola. Može se pronaći @ na stranicama bugarskog rukopisa iz 1375, ali on nema prepoznatljivo značenje - to je samo ukras na prvom slovu riječi "amin".
Poslije stotina godina, amfore su izašle iz upotrebe, ali je @ ostao u upotrebi jer su ga računovođe i arhivari koristili da označe po kojoj cijeni se stvari prodaju.
Onda se pojavila pisaća mašina
"Korijen ovoga je u pisaćim mašinama, koje su se proširile u Sjedinjenim Državama prvenstveno u 19. vijeku", napominje Geri Leonidas, profesor tipografije na Univerzitetu u Redingu u Velikoj Britaniji.
Djelimično, to je zbog eksplozije kataloga za naručivanje poštom u SAD, što je stvorilo ogromne administrativne potrebe i na kraju cijelu klasu profesionalnih daktilografa.
"Pisaća mašina je u suštini način da se minimizira rizik od lošeg rukopisa ljudi i poveća efikasnost i predvidljivost kancelarijske administracije", kaže Leonidas.
Pisaće mašine bile su toliko složene i skupe da neki rani modeli nisu imali ni jedinice ni nule - umjesto toga ste samo kucali slova "O" i "I" - ali do kraja 19. vijeka, @ je bio dovoljno važan da se uključi.
"I pošto su pisaće mašine povezane sa poslovnim i računovodstvenim procesima, @ opstaje kroz sve različite generacije pisaćih mašina, upravo zato što ispunjava ovu ključnu ulogu", rekao je Leonidas.
Na kraju je stigao i internet
Kada su računari dobili tastature, @ je došao sa njima. Međutim, ako niste bili računovođa, nije bio posebno koristan. To se promijenilo zahvaljujući Reju Tomlinsonu, računarskom naučniku koji je radio u Arpanetu, projektu američke vlade koji je postavio temelje interneta. Imao je ideju da bi ljudi možda željeli da jedni drugima šalju poruke.
Dok je Tomlinson pisao kod, bio mu je potreban način da naznači gdje se određena osoba nalazi u mreži. Gledajući tastaturu, tamo je bio. Izvukao je @ iz svijeta poslovnog žargona i stavio ga u sredinu adrese, i 1971. godine je poslao prvi e-mail.
Kako se internet širio iz SAD i dominirao ljudskom kulturom tokom narednih pola vijeka, @ je pratio njegov rad. Ali kako se simbol širio svijetom, dogodila se jedna zanimljiva stvar. Počeo je da dobija nova imena.
Zatim je počeo da dobija imena
Danas Italijani zovu znak @ "čiočola" ili "puž". Sličnost se može vidjeti. Na hebrejskom se ponekad kaže "štrudla". Na češkom se kaže "zavinač", što znači "rollmops", naziv za kiselu haringu umotanu u cilindar, obično oko slanog fila.
Rusi ga ponekad zovu "sobaka", što znači "pas", i zaista izgleda kao kućni ljubimac sklupčan dok spava, barem ako zažmirite. To je dovelo do duge istorije šala. Ako naučite ruski i neko vam kaže "napišite mi na psećem", znaćete šta misle.
"Ovih dana svi to jednostavno zovu 'et'. Mnogo toga je anglikanizovano u posljednjih 25 godina", ističe Nik Fransen, konsultant za menadžment iz Belgije, gdje možete odrasti govoreći flamanski (ponekad se naziva belgijski nizozemski), francuski ili njemački, u zavisnosti gdje živite.
"Ali prije nekoliko dana, razgovarao sam sa starijom osobom koja je bila veoma neanglikanizovana, i jednostavno sam se vratio da to zovem 'apenstaartje', a da nisam ni razmišljao o tome", kaže on. Apenstaartje, tradicionalni nizozemski naziv za @, znači "majmunov rep".
Na engleskom je samo "at", mada se ponekad naziva "commercial at", zbog veze sa poslovnom praksom.
"Razlog zašto nema posebno ime na engleskom je taj što je prilično jasno, rana definicija se prenosi. Ali kako ljudi počinju da prilagođavaju ove simbole lokalnim jezicima, potreban im je način da ih zapamte. Neko vam da računar, vi ga pogledate i opišete kako izgleda, umjesto da tražite kako se zove. Na grčkom ga zovemo 'malo pače'", kaže Leonidas.
Ali baš kao što je Tomlinson usvojio ovaj vijugavi simbol za svoj rad, @ se nastavlja reinterpretirati u druge svrhe.
U Španiji i Portugalu riječ za @ je "arroba", termin povezan sa amforom koji je takođe standardna jedinica za težinu i mjeru. Ali danas se @ ponekad koristi kao rodno neutralan znak na španskom, umjesto slova "O" koje se koristi za muške oblike riječi i "A" koje se koristi za ženski rod. Kada pišete riječi za "prijatelje", možete otkucati "amig@s" da biste bili inkluzivniji.
Kako je @ postao dio našeg identiteta
"Ipak, postoji nešto veoma zanimljivo u vezi sa 'et', što mislim da je jedinstveno. To je ono što se dešava poslije simbola", kaže Leonidas.
Kada pišete svoje ime, koristite velika slova i postoji razmak između vašeg imena i prezimena.
"Međutim, @, kao korisnički znak, primorava i pisanje imena univelikim slovima i potpuno eliminisanje svih razmaka. Moramo da izmislimo jedinstvenu, jednu riječ za sebe. To nas tjera da razmislimo o tome kako predstavljamo svoj identitet", kaže on.
Istraživanje pokazuje nešto što ste vjerovatno iskusili: na nekom nivou, izbor korisničkog imena može biti emotivno nabijen proces.
Tipično, ljudi ne žele samo da njihovi korisnički nazivi budu jedinstveni, ljudi žele da se osjećaju dobro, da ih predstavljaju, da izgledaju i osjećaju se dobro i da izražavaju nešto o njihovoj ličnosti ili identitetu.
Korisnička imena se koriste da izraze ko smo ili da stvore onlajn ličnost odvojenu od njihovog identiteta u stvarnom svijetu.
Lingvisti koji proučavaju onlajn kulturu otkrili su da su korisnička imena toliko vezana za naš osjećaj sebe da njihova promjena može biti čudno intimna, skoro kao promjena imena ili izgleda oflajn. I na većini dijelova interneta, @ je neodvojiv od vašeg onlajn identiteta.
"Naravno da imamo jaka osjećanja prema znaku @. To je povezano sa vašim razumijevanjem sopstvenog bića", kaže Leonidas, prenosi RTS.
Izložba MoMA "Pirueta: Prekretnice u dizajnu" nudi drugačije okruženje od vaše tastature da biste cijenili znak @, hiljadama godina nakon njegovih korijena u starogrčkoj keramici.
"Do sada smo obučeni da razumijemo kako se snimaju filmovi ili da razmišljamo o tome kako se piše muzički komad. Ali nismo obučeni da to radimo sa predmetima. Ono što zaista želim da prenesem u vezi sa znakom @ jeste oduševljenje, trenutak eureke, osjećaj sreće i ponosa što sam dio dizajniranog svijeta koji sam osjetila kada sam shvatila koliko se toga krije u tom malom pupku od simbola", kaže kustoskinja Antoneli.