Koliko mali može biti QR kod? Toliko mali da ga nije moguće vidjeti ni svjetlosnim mikroskopom, već isključivo elektronskim.
Šta je poznato:
- Toliko je mali da ga nije moguće vidjeti ni svjetlosnim mikroskopom.
- Ovaj QR kod čak je 37 odsto manji od prethodnog svjetskog rekordera.
- Novi rekorder ima površinu od svega 1,98 kvadratnih mikrometara.
Novi rekorder ima površinu od svega 1,98 kvadratnih mikrometara, što znači da je manji od većine bakterija.
Rekord je potvrđen uz prisustvo svjedoka, a nezavisnu verifikaciju izvršio je Univerzitet u Beču.
Posebnu ulogu u projektu odigrao je i USTEM - Centar za elektronsku mikroskopiju pri TU Wien, gdje je obavljeno očitavanje koda.
Zanimljivo je da je novi QR kod čak 37 odsto manji od prethodnog svjetskog rekordera.
I malen i dugotrajan
Profesor Paul Mayrhofer sa Instituta za nauku i tehnologiju materijala pri TU Wien objašnjava da mikrometarske strukture danas nisu rijetkost, pa je čak moguće manipulisati i pojedinačnim atomima.
Problem nastaje kada strukture treba učiniti stabilnim i dugoročno čitljivim.
Atomi se s vremenom pomjeraju, praznine se popunjavaju, a informacije nestaju.
Austrijski tim razvio je izuzetno mali, ali stabilan i višestruko čitljiv QR kod.
Ipak, sama veličina nije ono što ovaj poduhvat čini revolucionarnim. Kako ističe profesor Paul Mayrhofer s Instituta za nauku i tehnologiju materijala pri TU Wien, mikrometarske strukture danas nisu rijetkost.
Čak je moguće manipulisati i pojedinačnim atomima. Problem nastaje kada takve strukture treba učiniti stabilnim i dugoročno čitljivim.
Materijal budućnosti
Ključ uspjeha leži u materijalu. Naučnici su koristili tanke keramičke filmove, kakvi se inače primjenjuju u zaštitnim premazima za visokoperformansne alate i koji podnose ekstremne uslove.
QR kod je ugraviran fokusiranim ionskim zrakama u tanki sloj keramike, a svaka "tačka" koda ima samo 49 nanometara, 10 puta manje od talasne dužine vidljive svjetlosti. Kod je golim okom nevidljiv, ali se precizno očitava elektronskim mikroskopom.
Na A4 stranici dva terabajta
Potencijal je impresivan: na površini A4 stranice moglo bi se pohraniti više od dva terabajta podataka. Za razliku od klasičnih medija, keramički zapisi ne zahtijevaju energiju i mogu trajati vijekovima, pa čak i milenijumima.
U vremenu kada podatkovni centri troše ogromne količine energije i povećavaju emisiju CO₂, ova tehnologija otvara vrata klimatski prihvatljivijoj budućnosti digitalne pohrane.
Inspiracija iz prošlosti
"Živimo u dobu u kojem nas preplavljuju informacije, ali naše znanje čuvamo na kratkotrajnim medijima", kaže Alexander Kirnbauer iz Cerabytea.
Dok su drevne civilizacije uklesivale znanje u kamen, moderne informacije često nestaju.
Keramičko skladištenje slijedi isti princip: informacije se upisuju u stabilne, inertne materijale koji nadživljavaju generacije, prenosi N1.
Istraživači naglašavaju da je ovo tek početak. Planiraju testirati nove materijale, povećati brzinu upisa i omogućiti industrijsku primjenu keramičkih memorijskih sistema, čime bi dugoročno pohranjivanje podataka postalo praktično i ekološki prihvatljivo.
