U proizvodnji filmova za kina, digitalna tehnologija mnogo sporije potiskuje analognu tehnologiju filmskih traka u rolama nego što to radi kod fotografija.
Do samo prije nekoliko godina, uglavnom su se koristile filmske kamere 35 mm, a prodaja digitalnih kino-kamera premašila je one analogne filmske kamere samo u 2008. godini. Većina filmova i dalje se snima analogno na filmskoj traci i zatim se digitalizuje. Međutim, postprodukcija se obavlja ponovo na računaru, a i digitalne projekcije se takođe probijaju naprijed.
Danas se umjesto paketa filmskih rola vlasnicima kina šalju Digital Cinema paketi ili DCP. Ovi paketi sadrže podatke o slici i zvuku filma. Informacije, poput onih kako su različiti paketi povezani jedni sa drugima, koje dijelove filma sadrže te u kojem se nizu moraju prikazivati, isporučuju se u obliku meta podataka, kao što su spisak sadržaja za prikazivanje.
Moguće je imati i online distribuciju iz arhivskog formata koristeći isti softver za stvaranje DCP ako će se film ponovo prikazivati u kinu. U budućnosti, to će automatski raditi program Transcoding Engine koji takođe nudi dodatnu distribuciju formata.