Iako američki giganti mogu djelimično zaobići Kinu, proizvodnjom na Tajvanu ili u Južnoj Koreji, u praksi mnoge od komponenti i za fabrike u ovim zemljama stižu iz Kine.
Iako se na prvi pomen mikroprocesora, memorija i različitih čipova gotovo uvijek misli na one u računarima i smartfonima, u stvarnosti, gotovo da danas i nema uređaja kojeg na neki način ne kontrolišu računari.
Pojam “unutrašnjeg računara” (embedded computer) je prisutan svuda - i benzinske pumpe sadrže mali računar, kao i digitalni strujomeri. Računari su i unutar kasa u supermarketima (POS computer), medicinske opreme, pa čak i u igračkama.
Ne treba posebno napominjati ni da automobili proizvedeni u posljednjoj deceniji imaju i po nekoliko računara koji prate vožnju, dok su najnoviji modeli zapravo "računari na točkovima", sa svojim WiFi konekcijama, ekranima osjetljivim na dodir i punom integracijom sa smartfonima.
Potreba za čipovima svih vrsta će narednih godina samo rasti – i to nekoliko puta. Tržište čipova u SAD-u je u posljednje dvije godine vrijedilo oko 580 milijardi dolara, na šta treba dodati i obrt tehnoloških kompanija (market revenue) u gotovim proizvodima koji ih koriste.
Do 2030. godine ovo tržište će vrijediti nevjerovatnih 1.800 milijardi dolara i to ako se uzmu samo današnji trendovi rasta kupovine novih računara i smartfona od 12.28 odsto godišnje, a za koje se prognozira da će biti i veći – oko 17.4 odsto nakon 2025. Mnogi analitičari smatraju da će rast biti čak i veći, jer će bogatija tržišta, poput SAD-a i Evropske unije, uvijek moći da kupe i više "premium" proizvoda visoke klase, kao i jeftinije uređaje. Ovakav trend je vidljiv i danas – Apple i Samsung su najpopularniji brendovi u SAD-u i EU, a najbolje se prodaju modeli iz gornjeg segmenta.
Sa druge strane, tržišta u razvoju, poput indijskog i afričkog, najviše kupuju jeftinije smartfone, poput modela kineskih kompanija Xiaomi, Vivo i Oppo. Ipak, i na ovim tržištima je u protekle dvije godine došlo do nove segmentacije. Tako Indija postaje sve više interesantna "premium" brendovima, a Apple čak i proizvodi (putem tajvanske kompanije Foxconn) smartfone iPhone 14 i 15 u Indiji, u novoj fabrici u provinciji Tamil Nadu. Skok potrošnje na tržištima sa rastućom srednjom klasom, poput Indije, Nigerije, Filipina i Indonezije, te relativno stabilna potrošnja na najvećem svjetskom tržištu – kineskom, znači i da će u narednoj deceniji čipovi biti i dalje među najtraženijim strateškim proizvodima u svijetu.
Interesantno, evropska tržišta još od vremena globalne pandemije bilježe veoma skroman rast potrošnje u domenu elektronike i softvera. Iako je EU do prije samo desetak godina bila jedan od motora globalnog tehnološkog razvoja, sve jeftinija konkurencija kineskih kompanija – i sve bolji proizvodi niske cijene – doveli su toga da EU izgubi svoju globalnu "digitalnu poziciju". Tome svakako ne doprinose ni sve stroži zakoni i propisi unutra EU o reciklaži elektronskog otpada, te oni o zaštiti podataka korisnika (poput GDPR).
Evropska komisija je proteklih godina vodila i pravi mali rat sa kompanijom Apple oko standarda kablova za punjenje smartfona. Apple je na kraju izgubio, te novi iPhone 15 smartfon dolazi sa USB-C konektorom, poput svih drugih (kineskih) smartfona. Zapravo, i iPhone je kineski proizvod, što piše i na samom uređaju – Designed in California, Assembled in China (dizajnirano u Kaliforniji, sastavljeno u Kini). Mjesto gdje se iPhone i iPad “sastavljaju” u Kini poznato je kao “Foxconnov grad” u Žengcuu, u provinciji Henan. Ovo je i jedna od najvećih fabrika elektronike i IT opreme u svijetu uopšte, i zapošljava preko 200.000 radnika. Druge Foxconnove fabrike u Kini, poput one u Šenženu, u distriktu Longua, takođe zapošljavaju preko 150.000, a u pojedinim mjesecima čak i do 280.000 radnika.
Apple je, uz Google i druge tehnološke gigante iz SAD-a, još 2019. bio na stanovištu da se "radna mjesta u ovoj industriji neće vraćati iz Kine". Zapravo, sve više različitih elektronskih sklopova za američku autoindustriju takođe dolazi iz Kine, nešto što je već godinama postao "standard" kod evropskih proizvođača automobila.
Iako je administracija bivšeg predsjednika Donalda Trumpa željela pravi trgovinski rat sa Kinom oko tarifa na uvoz i izvoz proizvoda visoke tehnologije, kompanije iz Silicijumske doline nisu blagonaklono gledale na ovakve poteze. Kada je u Bijelu kuću stigao Džo Bajden, "tehnološki rat niskog intenziteta" se nastavio, a sada su na snazi i propisi koji zabranjuju američkim tehnološkim kompanijama izvoz određenih vrsta procesora, kao i samog dizajna procesora u Kinu.
Iako američki giganti mogu da djelimično zaobiđu Kinu, proizvodnjom na Tajvanu, u fabrikama poput jednog od svjetskih lidera TSMC, ili u Južnoj Koreji kod SK Hynix i Samsunga, u praksi mnoge od komponenti i za ove fabrike stižu iz – Kine. Ono što nijedna zemlja na svijetu ne može da ponudi – i to neće moći još dugi niz godina – je "potpuna vertikalna integracija" proizvodnje. To znači da su veliki industrijski centri u Kini, poput Šenžena, "svijetovi u malom", te da na jednom mjestu imaju sve – i dizajn, i proizvodnju samih komponenti, i finalno sklapanje i pakovanje uređaja. Ovako nešto ne postoji nigdje drugo na svijetu, iako su tajvanski proizvođači u određenoj mjeri uspjeli da zaokruže proizvodnju. Takođe, niko sem Kine za sada ne može ponuditi i pravu armiju stručne radne snage, koja je voljna da često radi i prekovremeno.
Peking je još 2020. godine pokrenuo inicijativu za razvoj domaćih naprednih procesora, te za smanjenje proizvodnje čipova "po narudžbini" sa druge strane okeana. Samo jedan od tri ovakva finansijska paketa je bio "težak" preko 143 milijarde dolara. Rezulat – kineske "foundry" fabrike za inicijalnu proizvodnju silicijumskih "vafera" i čipova sada mogu da proizvedu procesore u tehnologijama od 7 i 5 nanometara, što je gotovo jednako tehnologiji ostalih svjetskih kompanija, prenosi "AlJazeera".
Ono što brine i Vašington i Brisel je da je ovu tehnologiju Peking “sustigao” za manje od dvije godine, uz relativno (za industriju čipova) mala ulaganja, dok je svim ostalim kompanijama u svijetu za to trebalo više od decenije, uz veliki broj patenata i stotina milijardi dolara uloženih u istraživanja i razvoj.
Stručnjaci vjeruju da vodeća "foundry" fabrika u Kini, konglomerat SMIC, već radi i na najnovijim tehnologijama "3D čipova", gdje se različite jedinice unutar procesora "grade" jedna iznad druge, kao bi se zaobišla elektronska ograničenja.
Takođe, u saradnji sa drugim kineskim gigantom, Huawei, SMIC je nedavno na tržište izbacio procesor "Kirin 9000C", koji predstavlja jedno od najnaprednijih svjetskih rješenja za 5G čipove u mobilnim uređajima. Ovaj čip je od početka dizajniran da se koristi i u smartfonima i u laptopovima, i predstavlja kompletno "SoC" (System on Chip) rješenje. Prvi računar koji ga koristi je Huawei "Qingyun L540", koji po performansama stoji "rame uz rame" sa Apple i Windows laptopovima koji koriste "M2 Silicon" čipove, kao i one iz Intela.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.