Kad je prije šest godina Akella na tržište izbacila Sea Dogse, ostali smo oduševljeni, braća Rusi pokazali su kako se radi avanturistička igra, akcioni RPG stavljen u svijet gusara, pirata i raznoraznih sumnjivih preduzetnika.
Drugi dio čekao se kao što žedan čovjek čeka vodu; nažalost, Sea Dogs II pretvorio se u Pirates of the Caribbean, koji je pratio istoimeni film, ali igra je bila loša. Na kraju, Age of Pirates: Caribbean Tales zapravo je pravi Sea Dogs II.
Bez pritiska izdavača, sad su Rusi dobili šansu da pokažu što znaju. I da vam iskreno kažemo, nisu zablistali. Zapravo, uzeli su nekoliko dobrih stvari iz Sea Dogsa i neke loše iz Pirates of the Caribbeana te sve to pomiješali u ovoj igri.
Kako je ovo ipak RPG, očekivali smo malo više raznolikosti kod likova, ali dobili smo samo dva stereotipna lika Blaze Sharka, gordog kapetana kicoškog osmijeha, i Beatrice Shark, crvenokosu djevojku čvrstih bedara i jedrih grudi.
Priče im se miješaju, tj. miješaće se ako krenete pratiti glavnu radnju. Na početku je ona tako loše odrađena da niste sigurni što i kako napraviti, kuda krenuti i s kim razgovarati. Pa onda odaberete lakši put i krenete u istraživanje Kariba. U tom slučaju, vidjećete dosta mora i nešto kopna (što nije toliko dobro).
Vrijeme koje provodite na moru je krasno, prije svega zbog odličnog prikaza talasa, vremenskih uslova i svega onoga što vam grije srce.
Nažalost, često će vas prekidati napadi gusara i njima sličnih, što inače ne bi bilo loše, ali odmah na početku igre vas vole zaskočiti kad se vi tek ufuravate. Da je igra malo više tempirana, bila bi pristupačnija mnogima ukoliko ste igrali Sea Dogse, jako brzo će vam se sve vratiti pa za vas neće biti problema, ali ostatak bi mogao postati frustriran.
Doduše, sve te borbe koje pokušate završiti preskakanjem na protivnički brod završiće scenom mačevanja prvo na palubi, a onda u kapetanskoj kabini. Mačevanje jedan na jedan je klasično, ali borba na palubi je totalni haos i ne djeluje nimalo uzbudljivo, već želite da taj dio čim prije prođe.
U rijetkim trenucima dok se topovi odmaraju trgovaćete, pratiti bogate preduzetnike, obavljati poslove za naciju kojoj se priklonite i sl. Nažalost, taj cijeli proces i nije tako napet i epski kako smo mi to željeli.
Lako je moguće da smo polagali prevelike nade u igru, ali ostali smo pomalo razočarani. Doduše, ne toliko da je ne bismo igrali, ali nema osjećaja koji nas tjera da igramo kao sumanuti, da posmatramo izlaske sunca, brišemo sasušenu so s lica te čeznutljivo gledamo kroz durbin.