Opruživši se go golcat na podu muzeja, gospodin Saunier, kustos pariskog Luvra, zauvijek je promijenio lice savremenog trilera. U tome mu je ponešto pomogao Den Braun, autor "Da Vinčijevog koda", koji ga je tamo ostavio da mu započne knjigu na intrigantan način. Prije nego je umro, ostavio je tragove za svoju unuku…
Nerazjašnjene okolnosti, kako će se kasnije razjasniti, imaju veze s Tunguzijom i velikom sibirskom eksplozijom iz 1908. godine. Manje pažljivi će dobiti mig u uvodu u igri, gdje se govori isključivo o sibirskoj eksploziji, a samo debile očekuje veliko iznenađenje na kraju igre, pod uslovom da do njega stignu, u kojem stiže objašnjenje po kojem su svi događaji u igri nekako povezani sa sibirskom eksplozijom. Ako niste znali, tamo je nešto zaista eksplodiralo prije stotinak godina, a navodno se ni dan danas ne može sa sigurnošću utvrditi šta. Događaj je na neobičan način zaokupljao Nininog oca, koji se nije želio odreći svojih istraživanja uprkos misterioznim prijetnjama koje je dobijao. Na kraju je nestao, a svi tragovi ukazuju da je otet od strane, prema izjavama posve nevjerodostojnih svjedoka, `ljudi bez lica`. Hrabra Nina kreće u avanturu za spas svog oca...
Likovi iz radnje nestaju jednako brzo kao što se pojavljuju, jer prave su zvijezde ove igre beživotni predmeti. Budući da je riječ o point'n'click naslovu, glavni dio avanture odvija se u predanom prikupljanju predmeta i raznog smeća te njihovom kombinovanju, obično na način koji prkosi zdravom razumu, što je preduslov za napredovanje u ovoj igri.
U jednoj slagalici s početka igre kombinuju se ljepljiva traka, mobitel, so i mačka, a nju će bez većih teškoća riješiti isključivo pretplatnici news-grupe alt.sex.bestiality.hamster.duct-tape. Sve bi ovo izgledalo kao loša šala da ne djeluje kao posveta zloglasnoj i opjevanoj zagoneci s mačkom iz igre Gabriel Knight. Kako igra odmiče, stvari postaju sve bizarnije, a u jednoj sceni s fizičkim radnikom, Nina pronalazi putrić koji će poslužiti kao lubrikant...
Jedna od zgodnih mogućnosti koje nudi Tungkuska je jednostavan prikaz, koje uključuje i označavanje svih zanimljivih stvari na ekranu. Tako je moguće uživati u izvrsno iscrtanim pozadinama i vješto namještenim scenama, bez bojazni da će neki sakriveni detalj promaknuti. Klik na ikonu s povećalom nakratko će označiti sve interaktivne tačke, što donekle kompenzuje nelogične zagonetke: dovoljno je iskušati sve kombinacije predmeta u džepu s onima na ekranu i rješenje je tu.
U potpunom neskladu s odličnom grafikom je sve što izlazi iz usta likova. Prije svega, usnice im se ne miču dok govore, što nije apsolutno neoprostivo, već samo neuobičajeno u današnje doba. Budući da je riječ o retro-igri, daleko su veći problem glasovi neuvjerljivih glumaca, kao i tekst koji izgovaraju. Glavni junak čini se kao glupača ponajviše zahvaljujući netalentovanoj, kreštavoj babi koja joj posuđuje glas, a dosadni dijalozi s drugim likovima nespretno su prevedeni s njemačkog i kao takvi spremni na TV adaptaciju.
Secret Files: Tunguska igra je koja se želi dodvoriti nostalgičarima, koji čeznu za radovima poput Gabriel Knighta, iz zlatnog doba Sierre ili LucasArtsa, ali za to joj nedostaje tek jedan ključni, magični sastojak: dobar scenarij. Čuvene avanture kojima Tunguska danas nalikuje samo formom nisu postale popularne jer ljudi vole nabadati mišem po ekranu, već stoga što su znale ispričati dobru priču.