Ispričati pozadinsku priču The Burning Crusadea nije nimalo jednostavno niti ćemo trošiti vrijeme na tako nešto, budući da postoje hrpe teksta o tome ko je koga napao, kada i kakve je to posljedice imalo na postojeće rase i odakle su izronili Blood Elvesi i Draeneiji. Kao i čitav fantazijski svijet, i spomenuti imaju detaljno razrađenu istoriju koja govori o ratovima, mijenjanju strana i spletu okolnosti zbog kojih su se Draeneiji priklonili Alijansi, dok su Blood Elvesi stali na stranu Horde.
Najveća primjetna razlika je dakako u vizuelnoj prezentaciji obiju rasa budući da plavkasta boja, kopita i rep čine Draeneije unikatnima, dok su modeli Blood Elvesa pravi manekeni i totalno su zasjenili sve ostale likove.
Kako se odabirom novih rasa ne bismo našli usred Outlanda o kojem ćemo nešto kasnije, na stare su kontinente dodata po dva nova područja predviđena za napredovanje do 20. nivoa razvoja, nakon čega ipak treba odraditi poznate mape i pripadajuće zadatke. Novi zadaci i teritorije predstavljaju osvježenje i vjerujemo kako će dosta igrača kreirati nove likove kako bi vidjeli nova čudovišta, tamnice i dakako gradove. Potonji su i za Blood Elvese i Draeneije odlično dizajnirani, ali postoji problem, nakon što odete iz njih na 20. nivou, malo je vjerovatno da ćete ih češće posjećivati zbog njihove izoliranosti.
Kao što vjerovatno znate, Outland je novi kontinent koji se sastoji od nekoliko zona podijeljenih prema težini zadataka i protivnika. Prvi susret s ovim područjem obavlja se kroz Dark Portal smješten u Blasted Landsima i moramo priznati da prolazak nije nimalo spektakularan. Očekivali smo neku animaciju ili barem naraciju, upozorenje, bilo što, ali nakon kraćeg učitavanja, našli smo se s druge strane portala kao da brodom plovimo iz Kalimdora u Eastern Kingdoms. Zavisno od frakcije uputite se na lijevu ili desnu stranu, uhvatite leteći transport i odletite do jedinog odredišta gdje vas čekaju prvi zadaci i novo nabijanje iskustvenih bodova do magičnog plafona 70. nivoa. Zahvaljujući povećanom iskustvu kao nagradi, dostizanje maksimalnog nivoa razvoja nije nedostižno kako se to u prvi mah čini, iako 780.000 XP-a od 69. do 70. nivoa zvuči zastrašujuće. Naravno, postoji i nasumično `farmanje`, ali njega ne bismo preporučili iz nekoliko razloga. Među najvažnijima je svakako reputacija koja se dobija zavisno od pripadnosti davatelja zadatka, a vjerujte kako je broj frakcija s kojima valja izgraditi dobre odnose u dosadašnjem World of Warcraftu mizeran u poređenju s Burning Crusadeom. Dakako, niko vas ne prisiljava ni na što, ali s lošom reputacijom nećete dobiti zadatke koji donose bolju opremu, oružje i nerijetko se obavljaju u instancama, a uz mnogo, mnogo truda imaćete pristup vrhunskoj opremi, planovima, receptima i svakojakim drugim beneficijama raznih frakcija. Posebno bismo izdvojili odabir između Scryera i Aldora u središnjem gradu Outlanda, pa prije nego što se odlučite za jedne od spomenutih, pažljivo proučite šta koji nude.
Odabirom jewlcraftinga moći ćete praviti prstenje, ogrlice, statue te kasnije drago kamenje koje možete umetati u određenu opremu kako biste poboljšali karakteristike iste. Naravno, rijetko će ko dobro razvijeno zanimanje odbaciti i krenuti iz početka, tim više što su i stari zanati nadograđeni novim receptima, nacrtima i planovima, a koji je najunosniji, pokazaće vrijeme. Baš kao što se svojevremeno pogrešno mislilo da WoW završava na 60. nivou i da nakon toga više nema zabave, vjerujemo da su mnogi počeli uživati tek tada, odlaskom u BWL, AQ i slične instance koje zahtijevaju smisleniju taktiku od uobičajene. Osim dobrih stvari, moramo spomenuti i one loše, poput gomile frakcija s kojima treba podizati reputaciju ubijanjem jednih te istih mobova stotine puta, bugove, izbacivanje sa servera nakon susreta s određenim čudovištima, zadatke koje je zbog bugova nemoguće obaviti te trenutnu prenaseljenost pojedinih dijelova Outlanda. Dakako, tu je i vremenski faktor, budući da vrijeme uz Burning Crusade naprosto proleti.