Originalni Painkiller se pojavio 2004. godine i igračima donio bolesnu priču prepunu nemrtvih čudovišta u klasičnom Old School stilu prepunom bjesomučnog napucavanja kroz prilično direktne i nadasve linearne nivoe. Njegova tadašnja linearnost i jednostavnost ipak nisu bile negativne stavke pa je Painkiller bio i više nego dobro pozdravljen od strane gamera.
Painkiller: Overdose novi je nastavak ovog serijala temeljen na istim ili sličnim karakteristikama, barem što se radnje i gameplay obilježja tiče. Igrači se u ovom naslovu stavljaju u ulogu istrebljivača po imenu Belial. Belial je nešto između anđela i demona, otjeran i iz raja i iz pakla, lutajući prostorima neke bolesne stvarnosti on kažnjava one koji su ga otjerali.
Mora se priznati kako je potrebna određena doza bolesne mašte kako bi se sklopio ovakav jedan naslov. Razvojni nam tim iz Mindware studija u novom nastavku donosi nove pakete još bolesnijih oružja i neprijatelja različitih fizičkih karakteristika.
Igrači napreduju kroz kampanju koja je podijeljena u tri dijela. Kao i u originalu, cijela se igra temelji na vrlo direktnoj FPS akciji te linearnim nivoima koji su ipak dosta dobro izvedeni. Nova paleta neprijatelja i oružja odlično djeluje kako bi igrači zaboravili na linearnost.
U prilog tome idu i ogromne horde neprijatelja, od kojih imate malo vremena za ostale radnje osim za bjesomučno napucavanje silnih prikaza i maštovitih spodoba za koje je definitivno trebalo imati određeni nivo bolesne mašte.
Ni oružje u igri nije ostalo po strani pa sada imamo gomilu novih alatki raznovrsnog karaktera, uz stara oružja prenesena iz originalnog naslova.
Tokom igranja igrači ubijanjem neprijatelja skupljaju njihove duše, što nam služi kao zdravlje s kojim možemo otključati tj. aktivirati Demon mod. Zgodna funkcija aktivira slow motion i blur efekt, u kojemu su neprijatelji usporeni pa ih je, naravno, lakše ubiti. Demon mod je posebno potreban kada pred sobom imate veliku gomilu neprijatelja ili kada se radi o glavnim bitkama s master demonima. Tokom prolaska kroz neke nivoe koji su prilično veliki do izražaja dolazi problem oko učitavanja. Nivoi se učitavaju predugo, a isti je slučaj ponovljen pri snimanju pozicija pa cijela priča zna poprimiti nervozni oblik kod igrača. Posebno jer u dosta slučajeva igra zna biti zanimljiva te je teško dočekati novi nivo ili završiti sa snimanjem pozicije.
Nedovoljna pažnja i kvalitet multiplayer opcije je nažalost ostala ista loša tačka kod ovog naslova, kao i kod originala.
Iako je cijela igra rađena preko sada već zastarjelog Pain engina, Painkiller: Overdose je ipak uspio donijeti prilično dobru grafičku prezentaciju. Posebno zbog maštovitog i zanimljivog dizajna likova i nivoa koji u nekim dijelovima izgledaju odlično. Tehnički nazahtjevan i stabilan prikaz ipak ima mana kao što su loše teksture i zastarjeli efekti osvjetljenja ali aktivni gameplay u neku ruku ne dozvoljava da igrači previše obraćaju pozornost na ove detalje.
Painkiller: Overdose nastavlja tradiciju u nešto slabijem ali još dosta zanimljivom obliku bjesomućnog i bolesnog horor napucavanja. Vrlo dobar dizajn nivoa te mnoštvo novih neprijatelja i oružja u dobroj mjeri obezbjeđuje uspjeh kod igrača. Tehnički nedostaci zbog starog grafičkog engina i dugo vrijeme učitavanja vidno su uticali na uspjeh u odnosu na original pa je jasno kako će eventualni treći nastavak Painkiller serijala morati donijeti značajne promjene razvoju igre.