Internet

Pirati Srbije: Tajnim sporazumom počeo rat

Pirati Srbije: Tajnim sporazumom počeo rat
Pirati Srbije: Tajnim sporazumom počeo rat
VestiOnline

Ogroman pritisak javnosti, prije svega internet džinova poput Vikipedije, Gugla i drugih primoralo je Predstavnički dom i Senat SAD da iz procedure povuku kontroverzne SOPA i PIPA zakone kojim se direktno cenzuriše internet, guši sloboda govora, a što je najopasnije i ruka policije sve je duža. Novo oružje u borbi protiv piraterije je sporazum o kome se malo zna - ACTA.

Da je stvar ozbiljna, prvi je osjetio Kim Dotkom, vlasnik sajta Megaupload, koji je na Novom Zelandu uhapšen po nalogu američkog Ministarstva pravosuđa. Dokument koji je omogućio ovo, a vjerovatno i neka nova hapšenja, je misteriozni sporazum ACTA (Anti-Counterfeiting Trade Agreement) koji bi vjerovatno i dan danas bio tajna da ga nije razotkrio Vikiliks objavljivanjem povjerljivih depeša američkih diplomata.

- ACTA je jedan od najpodmuklijih, najzamršenijih i u potpunoj tajnosti pregovaranih sporazuma koji, između ostalog, omogućava hapšenje ljudi širom svijeta. Formalno je sve uvijeno u trgovinski sporazum i upravo je holivudsko hapšenje na Novom Zelandu primjer kako je zamišljeno da stvar funkcioniše - kaže za Vesti-online Aleksandar Blagojević, osnivač Piratske partije Srbije i aktivista na polju zaštite digitalnog suvereniteta pojedinca.

Lobi zaštitinika autorskih prava, tačnije kopirajt prava, američka filmska i muzička industrija uspjeli su da svoju državu natjeraju da stvori, a potom i dobrom dijelu svijeta nametne, tajni sporazum. Ovaj sporazum zvanično ima za cilj usklađivanje međunarodnih standarda zaštite autorskih prava u muzičkoj, filmskoj, modnoj, farmaceutskoj i nizu drugih industrija, ali se smatra da će ACTA omogućiti blokiranje sadržaja na Internetu, bez obzira da li je sadržaj piratski ili nije, a time direktno ugroziti slobodu komunikacije. To će se odnositi i na sve članice koje su potpisale sporazum.

Međunarodni sporazum o zaštiti vlasništva ACTA potpisan je 26. januara u Tokiju, a do sada ga je potpisala i Evropska komisija u ime EU i 22 članice Unije.

- Veoma je opasan taj sporazum i predviđa mogućnosti izručenja, kao što je to slučaj s novozelandskom racijom. Novi Zeland je, kao i SAD potpisnik ACTA, a predviđa se i da države potpisnice same formiraju nacionalna tijela koja će se baviti sprovođenjem sporazuma. Stvara se neka vrsta globalnih policajaca za intelektualnu svojinu - navodi Blagojević.

Svijet je već duboko uvučen u revoluciju informatičkog doba i iako bi se većina građana složila da je piraterija problem, ali i da se ne smije zbog nje žrtvovati sloboda govora, pirati se ne slažu. Oni ne smatraju da pozivanjem na pirateriju krše zakon.

- Po toj logici i ljudi koji su se početkom prošlog vijeka zalagali za biračka prava žena kršili su zakon - naveo je Blagojević.

Revolucija s definisanjem intelektualne svojine ozbiljno je stavljena na test s širenjem interneta, jer se intelektualna svojina danas daleko lakše "narušava". Ali, tu se postavlja i pitanje šta uopšte može biti intelektualna svojina, ko sve i pod kakvim uslovima na nju ima pravo. Blagojević je u jednom od ranijih javnih istupa dao svoje viđenje:

"Mi svakodnevno koristimo genijalna dostignuća raznih autora koji odavno nisu među nama i niko naravno ne plaća za to jer su pertla na cipeli, kvadratna jednačina i notni sistem dio kulturne baštine, a ipak je neko to u prošlosti priredio ili pronašao. Pitanje intelektualne svojine je mnogo kompleksnije i kada bih iznio sve to, ljudi bi mislili da sam lud, zato što se ta priča dotiče fundamenta prava ustanovljenog prije 300 godina, fundamenta intelektualne. Na internetu zapravo nema narušavanja intelektualne svojine, već velikog trijumfa komunikacije. Tehnologija je negirala zaključavanje dostignuća što je do sada bilo vrlo legitimno, a ona ni u jednom trenutku nije pravljena da bi se narušavalo autorsko pravo ili intelektualna svojina".

Ipak, neko nešto napravi za novac, kako bi od toga živio, a onda se dogodi da to bude piratizovano i ponuđeno na internetu besplatno ili uz simboličnu naknadu. Takav sistem vodi u propast, jer se gubi smisao proizvodnje nečega što će besplatno naći put do korisnika.

- Ako je neki proizvod lako kopirljiv, to je problem proizvođača. Jednostavno, moraće bolje da se štiti - smatra Blagojević.

Kako mehanizmi takve zaštite još nisu izmišljeni u dovoljno efikasnoj i raširenoj mjeri, industrija zabave i vlade su se odlučile da posiju strah. Naravno, vlasti ne mogu da pohvataju nikad sve one koji krše zakon, ali mogu snažnim udarcima da pošalju poruku. Cilj sile je da kazni pojedince i to tako efikasno da pošalje poruku široj zajednici koja će onda sama sebe zauzdavati. Recimo, u nekoj zemlji će vam za skidanje piratizovanog filma stići upozorenje, ili će vam zabraniti pristup internetu poslije tri prekšaja kao u Francuskoj, ili će vam stići novčana kazna kao u Njemačkoj. Ako neko i postavi film na mrežu, rizikuje i neku godinu zatvora, a ako ima i namjenski sajt, zahvaljujući dokumentu ACTA rizikujeda mu u kuću upadnu agenti i da bude osuđen na višedecenijski zatvor.

Neka vrsta rata je počela. Uzvraćaju i hakeri iz grupe Anonimus, pa tako da gotovo ne prođe dan a da ne bude oboren sajt neke vlade, policije ili tajne službe.

Ukidanje kopirajta

Pirati koji su zadali i zadaju ozbiljan udarac establišmentu u suštini se zalažu za ukidanje prava na kopiranje zato što je "destruktivan i po autora i po korisnika" jer se novac umjesto ka autorima, usmjerava ka posrednicima, velikim kompanijama koje su najčešće vlasnici prava. A ukidanjem kopirajta neće moći da se prodaju prava, nema sistema prodaje i prisvajanja prava na intelektualnu svojinu.

- Zabluda je to što ljudi misle da se zarađuje manje zbog kopiranja. Imamo istraživanje iz SAD koje pokazuje netaknutu krivu porasta profita Holivuda i pored porasta piraterije. Ako se desi da je autor ljut zato što se neko njegovo djelo kopira, to je slično kao kada majstor napravi zid i ljuti se zato što ne može više puta da naplati istu stvar. Život je rad, stvaranje, a lijenost je i pohlepa da ja hoću što više puta da naplatim nešto što sam uradio. Pohlepa je i skidanje materijala sa interneta i prodavanje onima koji nemaju pristup internetu, kao što se recimo prodaju diskovi na ulici - izjavio je Blagojević.

Kako je njemački list kaznio američki bend?

Njemačka je karakteristična po strogosti i tamo nema šale sa skidanjem filma preko nekog velikog internet provajdera. Tužba je izgledna, pa to čak ni sami pirati ne rade. Jednostavno, internet saobraćaj se efikasno kontroliše. Prema jednoj od teorija zavjere, piraterija se čak i stimuliše jer se ogroman novac inkasira naplatom kazni.

Ima tu i paradoksa, pa je tako jedan tiražni njemački dnevni list kaznio jedan poznati američki bend jer je bend na svoju internet stranicu, bez dozvole lista i čak uz navođenje izvora, postavio pozitivnu kritiku za novi album. Kazna za kopirajt bila je novčana.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije