Trilioni redaka programerskog koda koji se ispisuju preko cijelog monitora, operacijski sistemi kojima glavni likovi barataju kao da su ih sami osmislili, trodimenzionalni grafički interfejs koje glavnog lika prati po prostoriji u kojoj se nalazi ili alati za izoštravanje apsolutno neprepoznatljivih fotografija do klase HD fotki visoke rezolucije, samo su neke od nebuloza kojima nas hrane holivudski filmaši u svojim dugometražnim radovima.
Jedna od nama prilično nevjerovatnih stvari mnogih filmova u kojima glavni lik na neki način barata računarima jest činjenica da je naš superheroj, uobličen u sasvim prosječnog nabildanog snagatora u potkošulji, upoznat sa svim tajnama grafičkog interfejsa pred kojim se našao. U najmanju ruku, kao da ga je sam osmislio. Bilo da provali u neku supertajnu organizaciju, bilo da se nalazi na planetu nastanjenom isključivo neprijateljski raspoloženim vanzemaljcima, naš glavni lik u samo 10 do najviše 20 sekundi savršeno barata bilo kakvim operacijskim sistemom ili grafičkim interfejsom i koristi se svim njihovim mogućnostima. Štoviše, u najviše tridesetak sekundi uspješno namješta bilo kakav računar da se samouništi što na kraju dovodi do uništenja kompletne neprijateljske rase.
Na filmu razne računarske platforme, prenosni uređaji i kojekakvi gadžeti međusobno rade naprosto bez greške. Bilo da međusobno povezuju računar Mac i PC ili ručni računar PDA te mobitel s računarom, svi se uređaji prepoznaju gotovo u trenutku. Nema potrebe za upravljačkim programima, zavlačenjem sa zadnje strane računara radi povezivanja bilo kakvih kablova, sve radi jednostavno savršeno. Kao primjer ove `svemirske` interoperabilnosti uređaja, navodimo popularnu seriju `24`, u čijoj jednoj epizodi glavni lik Džek Bauer s terena zove svoju kancelariju kako bi mu na ručni računar PDA poslali šeme nekakvih zgrada koje nadzire. Nakon što mu se tražene datoteke učitaju na PDA, brzinom koje se ne bi posramili ni teleporteri budućnosti, hrabri Džek otvara primljene datoteke u trenutku, bez ikakvih dodatnih otvaranja aplikacija ili nečeg drugog.
U popularnom serijalu CSI na primjer, radnici ovog forenzičkog laboratorija imaju pristup bazama podataka apsolutno svega. Koji god predmet ili fragmente nekog predmeta forenzičari ove serije pronađu sasvim je sigurno da je neko već sastavio bazu podataka namijenjenu pronalasku upravo ove tvari. Ne samo da imaju pristup navedenoj bazi, nego ona najčešće u samo nekoliko sekundi pronalazi traženi uzorak. Vizuelni prikaz rada takvih baza podataka tokom pretraživanja obavezno mora biti popraćen animacijom svih dostupnih uzoraka unutar tražene baze uprkos činjenici da bi ovakav prikaz u stvarnom životu prilično usporio samu pretragu. Kad smo već kod vizuelnog prikaza, ne možemo ne osvrnuti se na grafički interfejs kojim se likovi iz filmova i serijala koriste. Svi grafički interfejsi prikazana na filmu prilagođena su upravo prikazu na ovoj vrsti medija, a ne korisniku koji se koristi računarom. Rezolucija bilo kojeg ekrana apsolutno je smiješno niska, a fontovi su povećani do neprepoznatljivosti. Sve aplikacije kojima se naši heroji koriste predefinisano se prikazuju u punom ekranu, a sve važne obavijesti na računaru iskaču u pop up prozoru koji se uvijek nalazi na sredini ekrana monitora i gotovo nikada ne sadrži OK dugme.
Operacijski sistemi na filmu uobičajeno se stavljaju pod duhoviti nazivnik Hollywood OS i predstavljaju varijantu paketa aplikacija kakva teško da će zaživjeti u sljedećih nekoliko stotina godina. Operacijski sistem Hollywood OS namijenjen je isključivo potrebama glavnog junaka nekog holivudskog filma ili nekom od njegovih pomagača te, shodno tome, jednostavno mora biti savršen. Dizanje sistema nikad ne traje duže od 0,000000001 sekunde. Sam sistem toliko je jednostavan da se njime može služiti i superheroj koji se uobičajeno ne zna potpisati, ali za potrebe spasavanja svijeta nužno mora riješiti nerješivu lozinku na računaru. Sve naredbe direktno se ukucavaju tastaturom, naravno bez ijednog tipfelera, sposobnom za primanje oko 1.000 znakova u sekundi, ali po potrebi istima se može upravljati glasom i pokretom. Svaki računar na filmu sposobno je prikazivati sadržaj na bilo kakvoj površini ili uređaju od hologramskih prikaza pa sve do prikaza na jednoinčnom crno-bijelom LCD ekranu ručnog sata. Prenos podataka s jednog računara na drugi ili s jedne lokacije na drugu, koliko god da je velika datoteka, obavlja se unutar najviše dvije, do maksimalnih pet sekundi. Brzina pristupa Internetu nema fizičkih granica i istome se pristupa isključivo upisivanjem određenog pojma u prazan okvir, nakon čega se ni slučajno ne smije podići internetski preglednik, svi internetski sadržaji prikazuju se na punom ekranu. Prilikom primanja elektronske pošte, obavještenje o istoj nužno se mora istaći nježnim ženskim vokalom te riječima `You've got mail`. Pogled na bilo koji virtuelni poštanski sandučić otkriva da u holivudskom svijetu računara ne postoji spam.
U filmu `Jurassic Park` dvanaestogodišnja djevojčica mora korištenjem sigurnosnog sistema parka spasiti ostatak ekipe od činjenice da će završiti u ždrijelima praistorijskih beštija. Ona prilazi terminalu parka i izgovara legendarnu rečenicu `This is a Unix system. I know this.` Nekoliko trenutaka kasnije sva su vrata parka zatvorena i svi su spaseni. Ovoj briljantnoj primjeni računara u filmu još možemo oprostiti činjenicu da bi dvanaestogodišnja djevojčica i mogla poznavati okruženje Unix, ali ne možemo oprostiti da je jednostavno poznavanje Unixa dovoljno za izvršavanje određenih aplikacija te posredno naredbi, poput `zatvori sva vrata parka`.
S druge strane, film `Dan nezavisnosti` pravi je primjer interoperabilnosti među računarima. U ključnom trenutku, taman kad Zemlji prijeti potpuno uništenje, glavni se junak penje na svemirski brod napasnih vanzemaljaca, spaja svoj arhaični prenosni računar s njihovim računarom te u samo nekoliko trenutaka sklapa računarski virus koji uništava neprijateljski brod.
`Hakeri`. O ovom filmu nema se šta previše reći. Tehnike tzv. hakiranja kojima se glavni junaci koriste toliko su nerealne maknemo li i činjenicu da je i sam prikaz hakera nerealan sam po sebi, da je to naprosto smiješno. S druge strane, kao izrazito svijetao primjer primjene računara na filmu spominjemo legendarni `Matrix Reloaded` u kojem Triniti provaljuje u Matrix koristeći stvarni hack, prvo skenira portove udaljenog računara uz pomoć Nmapa, port scannera koji se i danas često koristi, te pronalazi sigurnosni propust unutar mrežnog protokola SSH1. Nije puno, ali ovakve stvari fanovi pamte. Kako bilo, žvrljotina vezanih uz računare i računarske tehnologije na filmu je toliko da bi mogle stati u omanju enciklopediju. U najvećem broju slučajeva bilo kakav njihov prikaz nema nikakve veze sa stvarnošću.