Rajmon s onoga svijeta

Dugogodišnji ljubitelji arkadnih igara sigurno su igrali barem jednog Raymana jer, ruku na srce, bilo ih je dosta. Simpatično stvorenje, kojem dijelovi tijela nisu spojeni nekom vidljivom vezom, dugi niz godina zabavljalo je ljude preko svih igraćih platformi. Zadnji produkt serijala, Rayman Raving Rabbids, nije klasičan Rayman u kojem skakućete i mlatite neprijatelje. On je nastao s jednom jako specifičnom platformom na umu Nintendovim Wiijem.

Wiijev bežični daljinac i Rayman Raving Rabbids najbolji su prijatelji, budući da se ova igra sastoji od gomile mini-igara koje su poprilično šašave. Mahanje rukama savršeno se uklapa, ali mi na PC-ju nemamo bežični kontroler nalik na Wiimote. Mi imamo miš i tastaturu te kakav analogni kontroler ako smo nešto bolje opremljeni, pa je zanimljivo vidjeti kako se direktni port ponaša. Dobro, možda nije najdirektniji port ovog svijeta jer je grafika poboljšana i podržava više rezolucije, ali je kompletan sadržaj ostao isti. Igra ima tzv. Story mode, ali to je opet samo gomila mini-igara koje se nižu jedna za drugom, s malom pauzom nakon svake pete kako biste imali priliku promijeniti Raymanov kostim, ili poslušati koju ste novu muziku otključali, ili pogledati najbolje rezultate i kontemplirati o prošlim izazovima. Ima svakakvih mini-igara, od jahanja na svinjama, udaranja rabbidsa (stvorenje koje izgleda kao mješanac zeca i nečeg pobjeglog iz stripa), letenja na čudnim stvorenjima, ispucavanja odčepljivača za WC pa do, nama najdražeg, plesa u disku.

Svaka mini-igra je maksimalno pojednostavljena, ali to ne znači da nisu zabavne. Da je ovo rubrika za hardver, imali bismo okvir ”kako smo testirali”. Mi smo Raymana testirali na sestrama, braći, prijateljima i svim onima koji se ne smatraju gejmerima. Presuda je da su svi ludi za Raymanom. Ukoliko se, pak, ubrajate u predane gejmere i vas bi igra mogla poprilično zabaviti jer ovaj stil igre rijetko viđamo na PC-ju. Zapravo, ne sjećamo se kad smo vidjeli neku party-igru, a da nije bila za konzole. Nažalost, tu leži i najveći nedostatak Raymana. Dok je Wii savršena stvarčica za ovako nešto, ne možemo zamisliti situaciju u kojoj bismo bilo koga dovukli pred računar i zaigrali Raymana u takmičarskom duhu. Međutim, kad prikopčate konzolu na TV i počnete mahati Wiimoteom, to je prizor u kojem mogu uživati svi dok ne dođe red na njih. Koliko god da je igra zabavna na PC-ju, iz aviona se vidi da je rađena za neki drugi svijet i način kontrole.

Rayman Raving Rabbids na PC-ju će pretežno igrati djeca i možda kakav neozbiljan ”starac” jer su kontrole ultrajednostavne, a mini-igre šarene. Ostatak svijeta igru može pogledati, kratko je igrati, pričati prijateljima o suludom dizajnu i na tome će stati.