Proteklog mjeseca objavljena je igra "snažno inspirisana" književnim klasikom. Dante's Inferno je slobodna umjetnička interpretacija"Božanstvene komedije", najpopularnijeg djela italijanskog pjesnika Dantea Aligijerija. PR spin kojim se željelo ušutkati sve kritičare koji su zamjerali diranje u klasik je genijalan, a u Electronic Artsu kažu da bi Dante, da je živ, vjerovatno toplo pozdravio inicijativu izdavača, koji njegov spjev želi prenijeti što širem krugu publike, koristeći novi medij. Uostalom, iz istog razloga Dante je pisao na italijanskom jeziku umjesto na latinskom?
A novi medij se koristi u punom kapacitetu, pa je pakao osavremenjen i redizajniran. Dante više nije neki papak sa smiješnom kapicom, kao što nas je htio uvjeriti udžbenik, već opaki krstaški ratnik koji samoj Smrti otme kosu iz koščatih ruku, pa joj među rogove zabije baš onaj najoštriji dio.
Nažalost, Dante's Inferno objavljen je samo na konzoli, na PC-u ga nema, ali ima jedne druge igre, takođe inspirisane književnim klasikom.
Bioshock 2 je nova igra Irrational Gamesa u kojoj igrač zauzima ulogu glavnog lika, pa kroz dvadesetak sati juri gradom pod morem. Zaplet je temeljno razrađen u originalnom Bioshocku, pa će novim igračima koji se po prvi put susreću s igrom mnogo toga biti nejasno.
Duboko u plavom mraku Atlantskog oceana, negdje među ostacima kvarnog društva i bezumnim čudovištima, kriju se i dirljive ljudske priče o odrastanju, snovima, žrtvama, koje već drugi puta priča Bioshock. Pritom se služi standardnim narativnim sredstvima igara, poput audio zapisa koje su mnogi stanovnici ostavili prije smrti, a neke je hroničare još moguće sresti kako tumaraju hodnicima grada Rapturea, dugo nakon što su ostavili svoju zadnju poruku i pamet.
Masivna podvodna puška, alat za zakivanje, bacač granata i mitraljez nalaze se na naizgled skromnom spisku oružja. Ali svako se može nadograditi, bilo municijom, bilo prepravkom samog oružja: puška može, recimo, uz obično koplje ispaliti i ono eksplozivno; alat može zakovicu zagrijati prije ispaljivanja - i zapaliti neprijatelja - a oni najgorljiviji mogu biti i smrznuti: ledokinezom. Iz prstiju se može bacati i vatra, upravljati stvarima na daljinu, preuzimati kontrolu nad robotima i ljudima.
Zato je kao FPS Bioshock 2 briljantan, bolji od prvog, ali i većine ostalih igara iz žanra. Okršaji su uvijek dinamični, a radnja koja ih vezuje tenzije održava na visokom nivou. Bitke su uvijek drugačije, ovog puta podešene za taktiziranje umjesto golu snagu; likovi živopisni, iako ih je većina mrtva ili tako skonča, a priča ponovo jedna od onih koje se urežu u sjećanje. Iz nekog razloga, 2K Marin je odlučio igri dodati i jedini nedostatak - bespotrebni multiplayer, za koji je kasnije priznao da ga je ugurao lijevom nogom. Možemo potvrditi da tako i izgleda.