Kao što i sam naziv kaže, pozabavićemo se svijetom ružnih snova na staromodan, pucački način kako smo to radili prije desetak i više godina.
Već nakon samog pokretanja igre postaje jasno da je "Dreamkiller" igra rađena s ograničenim budžetom. To ne mora biti loše, jer do izražaja dolazi originalnost autora, ali većinom je ipak primijetan nedostatak kvaliteta.
"Dreamkiller" nam donosi konstantnu akciju protiv nevjerovatnih kreatura iz noćnih mora. A noćne more su specijalnost psihologa Alis Drejk, koja je kao mala patila od ružnih snova sve dok nije odlučila suprotstaviti se demonima koji je proganjaju. To je ujedno označilo i prekretnicu u njenom razmišljanju i odustajanje od karijere prodavačice, pa se posvetila daljnjem proučavanju snova i specijalizovala smjer ulaska u iste.
Popratna priča, koju gotovo uvijek preskačemo, u slučaju "Dreamkillera" odlična je podloga za kreiranje raznih tematskih krajolika, što je autorima djelimično i uspjelo. Svaki nivo je unikatan i prilagođen strahovima pacijenata, ali ako uklonimo drugačije boje i poneki detalj, očito je da svaki liči prethodnom. Sumnjamo da bi totalno različita područja privukla mase, ali s obzirom na samu priču i mogućnosti koje pruža, vjerujemo da su oni koji su ipak zaigrali "Dreamkiller" očekivali maštovitiji dizajn.
Na nas u svakom trenutku nasrće gomila protivnika, što često dovodi do totalne pomutnje na ekranu, a dok ih ne eliminišemo, prolaz za dalje je zatvoren. Naravno, kako koje poubijamo, stvaraju se novi pa većina okršaja može prilično potrajati, a sve navedeno dovodi do potpunog izostanka bilo kakve taktike, skrivanja ili navlačenja protivnika u zamke. Vještačku inteligenciju neprijatelja glupo je spominjati, jer je jedini impuls koji dobijaju taj da jurnu prema nama čim se pojavimo na ekranu. Kad ih već spominjemo, recimo da su i prilikom njihovog dizajna autori pokazali priličnu šlampavost jer se, uprkos različitim temama, neki neprijatelji ponavljaju iz nivoa u nivo, ali da ne budemo baš totalno negativni, recimo da svaki san donosi i nove vrste, od kojih su neke prilično impresivne.
Osim klasičnih oružja koja glavnoj junakinji ostavljaju sami pacijenti u snovima, doktorica ima i par zgodnih trikova poput bacača plamena iz ruke, te mogućnosti teleportacije. Vatru je najefikasnije koristiti protiv grupa protivnika tako da trčimo oko njih i lagano ih palimo, dok je teleportacija koristan dodatak za bijeg iz nezgodnih situacija.
Iako "Dreamkiller" ne predstavlja vrhunski FPS ni po pitanju igrivosti ni po pitanju grafike, riječ je o simpatičnom radu koji će zapeti za oko nostalgičarima.