Već smo navikli da svake godine, ničim izazvano, EA izbaci novu verziju igre Need for Speed, tek neznatno ušminkanu i bez suštinskih novina.
Jedva zasluživši novo ime u serijalu, Undercover vještački nastavlja tamo gdje je Most Wanted stao. Već hiljadu puta viđena priča o ilegalnim uličnim trkama će, nažalost, pažnju privući isključivo zahvaljujući reklamama i odličnom marketingu, a ne svojim kvalitetom ili nekim revolucionarnim promjenama u gameplayu, grafici ili izboru automobila.
Novim nastavkom još jednom se pokazalo da ovaj serijal već duže vrijeme potkopava svoj ugled u svijetu video-igara. No, da budemo realni, Undercover će svakako naći svoju publiku, makar među adolescentima kojima nije važna priča, unapređivanje žanra ili kompleksno budženje automobila, već samo divljanje po ulicama, ili među onim igračima koji bi s vremena na vrijeme odigrali par trka bez previše uplitanja u suštinu igre. Za veće domete ovaj naslov jednostavno nije.
Prvi utisak koji će na vas Undercover ostaviti i pokazati koliko je nisko pao nekad moćni NFS serijal je potpuno zbrzana igra. Čak ni u uvod, koji je u prethodnicima imao važnu ulogu, nije uloženo dovoljno truda. Umjesto bilo kakvog startnog ekrana, gdje biste podesili grafiku, kontrole i ostale opcije, dočekaće vas potpuno konfuzna animacija i baciti usred policijske potjere, gdje vam je cilj, pogađate, da pobjegnete i sklonite se. Dok još pokušavate da shvatite o čemu se zapravo radi, veoma naivno izrežiran filmić će vam, ako se baš udubite, objasniti da ste vi u stvari policijski detektiv koji je na tajnom zadatku.
Da ne bude sve tako crno, ova igra ipak ima neke solidne momente. Gameplay je dosta dobar, pod uslovom da volite arkadu. Upravljanje automobilom zaista varira i za navikavanje na svaki model biće vam potrebno neko vrijeme. Kao i do sada, brzina je odlično dočarana i taj adrenalin faktor je sjajno uhvaćen. Izbor automobila je odličan.
Varijacije trka su do sada uglavnom već viđene, mada poslije nekog vremena staze postaju naporne zbog dužine.
Jedan od najozbiljnijih nedostataka je uprošćenost svega onoga što smo do sada imali prilike da vidimo u NFS igrama. Na trke ćete stizati jednostavnim pritiskom na "tab" taster, tako da je ogromna mapa u koju je uloženo dosta truda sasvim nepotrebna. Režim slobodne vožnje postoji, ali nema nikakvu namjenu osim jurnjave sa policijom. Najveći minus i svakako najveće razočaranje je budženje automobila. Neodvojivi element ovog tipa igara Undercover je uspio da dotjera do apsolutno neinventivnog sklapanja predefinisanih dijelova i svaka kreativnost igrača time je isječena u korijenu. Umjesto skrivenih prodavnica, dijelova koji se teškom mukom otključavaju i nevjerovatnog zadovoljstva koje je igrač doživljavao po uspješno modovanom automobilu u prethodnim nastavcima, dobili smo jednostavan meni, u koji se ulazi odmah u "pause" ekranu i sve je nadohvat ruke. Ista situacija je i sa kupovinom automobila. Bruku ovako epskih razmjera sebi ne dozvoljavaju ni slovački razvojni timovi i sasvim je nejasno zbog čega, kako i zašto se EA nije makar malo potrudio da doda kompleksniju notu ovom aspektu igre.
Ni tehnikalije ne odskaču mnogo od opšteprosječnog utiska. Grafika je za najtanju nijansu bolja od prethodnika. Modeli automobila, animacija, fizika i teksture izgledaju dobro, ali daleko od vrhunskih dostignuća modernih video-igara, što bi bilo pošteno očekivati od giganta kakav je Electronic Arts. Zvuk motora, škripanja guma ili sudara automobila je odličan, ali izbor pjesama i izvođača koji čine soundtrack je jednostavno jadan.
Poslije dugih godina iščekivanja polako gubimo i posljednju trunku nade da će EA ikad uspjeti da ponovi fenomenalni Underground. Suprotno od toga, svake praznične sezone, poput masovno sklapanih igračaka kojima se dijete zaigra dva-tri dana i ubrzo zaboravi na njih, dobijamo nove promašaje.