Na prvi pogled grafički primamljiv i nakrcan akcijom, Sacred 2: Fallen Angel predstavlja idealni naslov za ubijanje dosade, ali nakon što pokaže i svoje drugo lice, sumnjamo da će nekome biti zanimljiv više od nekoliko dana.
Kao i kod svakog akcionog RPG-a, priča govori o fantazijskoj zemlji koja je na neki način u opasnosti, ali Sacred 2 uz kampanju spasavanja svijeta nudi i onu mračniju, nama primamljiviju priču u kojoj je glavni zadatak vezan uz akcije koje preduzimamo radi vlastite koristi. Doduše, samo je glavni zadatak na neki način "zao", dok u svim sporednima pomažemo narodu protiv nasilnika, zvijeri i čudovišta, spašavamo djecu ili sakupljamo jabuke ako to neka ljenivac od nas zatraži.
Nevezano uz kampanje, na izbor nam je šest likova koji se razlikuju po stilu igranja, te specijalne božanske sposobnosti ili, bolje rečeno, supermagije koje se polako pune, ali u kritičnim situacijama spasavaju od sigurne smrti. Prva stvar koju ćete nakon ulaska u igru primijetiti jest ogromna mapa na kojoj se radnja odvija, dok dolazak u prvo naselje otkriva gomilu sporednih zadataka od uvijek prisutnih jadnika. Da stvar bude gora, takvih je na svakih kilometar još gomila i premda sporedne zadatke ne morate rješavati, poželjno ih je izvršavati radi bržeg napredovanja. Autori su se pobrinuli i da nas tokom avantura ne zabole noge, pa već na osmom nivou razvoja lika imamo priliku nabaviti konja kojim ubrzavamo stvari. To u teoriji zvuči dobro, ali u praksi je stvar malo komplikovanija.
Naime, mape su prepune raznih protivnika koji ne odustaju lako od potjere, pa je velika šansa da će dosta njih dotrčati do nas čim sjašemo na željenoj poziciji. Istina, ovo je igra u kojoj svakih desetak sekundi gine isto toliko nepoželjne gamadi, ali ako ih je previše, jedini koji ginu su heroji, tj. mi. Dobra je stvar što su se autori dosjetili mjesta za oživljavanje gusto posijati, ali nemojte ih tokom prolaska zaboraviti aktivirati jer vas u protivnom očekuje dugo putovanje. Budući da nas priča često vraća u već ranije pređena područja, uputno je aktivirati i portale koji su nešto rjeđi, a prolazak kroz njih donosi gorku spoznaju da su se ranije masakrirani protivnici nanovo stvorili.
Na grafiku uistinu nemamo prigovora kao ni na mrežnu komponentu do 16 igrača, ali uprkos masivnim zakrpama, bugovi su ti koji uništavaju igrivost. Igra se, naime, često ruši tokom učitavanja podzemnih tamnica; likovi koje moramo sigurno otpratiti su idioti koji često odlutaju svojim smjerom ili nas slijede na kraj svijeta ako obavljamo neki drugi zadatak; protivnici nerijetko do pola tijela propadaju u zemlju i tako redom. Jednostavno, igra je prerano objavljena i iako ne sumnjamo da će biti zakrpljena, predstavlja preveliki ispit za živce, pa o njenoj nabavci odlučite sami.