Iako su firme koje se bave internetom divovi, niti jedna sama za sebe ne može njime upravljati i održavati ga. Za svaku pojedinačno to je prevelik i preskup infrastrukturni zalogaj.
Kako bi mogli pročitati ovaj tekst (i gubiti vrijeme na Facebooku, pogledati sve te video zapise s kućnim ljubimcima u akciji...), potrebna su ne samo mala tehnološka čuda poput protokola TCP/IP i hotspotova za wi-fi, već i masivna globalnih razmjera infrastruktura koja se sastoji od ogromnih podvodnih kablova, pogona koji ih održavaju i podatkovnih centara s divovskim sistemima redudancije i backupa...
Želite li biti spojeni na internet, među ključnim elementima je povezanost sa Sjedinjenim Državama, a u tome veliku ulogu igra globalna mreža Tata (Tata's Global Network, TGN), jedini čitav prsten koji se sa 700 hiljada kilometara podvodnih i podzemnih optičkih kablova te 400 tačaka prisutnosti proteže oko cijelog planeta. Njom prolazi 24 odsto svjetskog internet saobraćaja.
Za prenos podataka koriste se različiti kablovi, zavisno o dubini na kojoj se nalaze. Što su pliće položeni pod morem, to trebaju više oklopa kako bi ih se zaštitilo od, primjera, neželjenog susreta s brodskim sidrom. Popravke su dugotrajne i skupe.
Svaki od četiri para optičkih kablova ima kapacitet od 10 terabita po sekundi, za ukupnih 40 za TGN-A kabal koji povezuje Europu sa SAD-om. Sadašnjom tehnologijom moguće je povećati kapacitete za do 80 posto bez ozbiljnijeg zadiranja u infrastrukturu.
Signal je pod Atlantikom u potpunosti optički. Podaci putuju brzinom od blizu 700 miliona kilometara na sat. Latenciju između ostalog stvara pretvaranje iz optičkog u električno i nazad, a ograničavajući faktor je i količina električne energije koju je moguće poslati putem kabla.
Iz pogona u Velikoj Britaniji saobraćaj stiže u ostatak Europe (preko Portugala i Španije) i Afriku (sve do Kejptauna u Južnoafričkoj Republici). Količina podataka koje kupci preuzimaju varira, može ići do 100 G u komadu. Većinu kapaciteta kupuju pružaoci internet usluga koji nemaju vlastitu podvodnu mrežu, poput BT-a ili Verizona.
Sva ključna infrastruktura u obalnim pogonima je barem uduplana. Ogromne olovne baterije u prozirnim posudama, životnog vijeka od 50 godina, osiguravaju napon od 2 V i kapacitet od 1.600 Ah, što jamči četiri sata autonomije. Ima ih dovoljno za samostalno napajanje s obje strane Atlantika. Zbog smrtonosno visokog napona postoje posebni bezbjednosni protokoli za komunikaciju sa servisnim brodom,
Kao podrška tu su i dva dizel-generatora od dva MVA, tri rashladna sistema (potreban je samo jedan)... Sve se testira redovno na mjesečnoj i godišnjoj bazi
U normalnim uslovima mjesečni račun za struju je peteroznamenkast. Izraženo u britanskim funtama.