Češki pisac Bohumil Hrabal /1914-1997/, na osnovu čije novele je snimljen jedan od najpoznatijih evropskih filmova "Strogo kontrolisani vozovi", poginuo je 3. februara 1997. godine, kada je pao sa petog sprata bolnice u Pragu.
Nastavljajući tradiciju Jaroslava Hašeka, Hrabal je u djelima intenzivno osvjetljavao tragično-groteskne trenutke ljudske egzistencije.
Najpoznatije su Hrabalove zbirke pripovjedaka: "Govori ljudi", "Biser na dnu", "Časovi igranja za starije i iskusnije", "Oglas na kuću u kojoj više ne želim da živim", "Vašarske pjesme o ubistvu i legende" i "Praznik visibaba".
Hrabal je rođen u Brnu u Moravskoj, te je živio kratko vrijeme u Pragu, gdje je i diplomirao pravo na Karlovom univerzitetu.
On je radio kao fizički radnik u čeličani pedesetih godina prošlog vijeka, što ga je inspirisalo da piše hiperrealistične tekstove.
Njegov najbolji roman je "Strogo kontrolisani vozovi", prema kojem je istoimeni film u režiji Jiržija Mencla nagrađen "Oskarom".
Nekoliko Hrabalovih djela nije objavljeno u komunističkoj Čehoslovačkoj jer su vlasti imale "ozbiljne primjedbe".
Bohumil Hrabal pisao je ekspresivnim, vizuelnim stilom i često koristio duge rečenice. Njegovo djelo "Časovi plesa za starije" napisano je u samo jednoj rečenici. Mnogi likovi u Hrabalovim djelima su prikazani kao "pametne budale".
Hrabal se, uz Jaroslava Hašeka, Karela Čapeka i Milana Kunderu, smatra jednim od najvećih čeških književnika 20. vijeka.
On je preminuo nakon pada sa petog sprata praške bolnice dok je, navodno, pokušavao da nahrani golubove.
Kasnije se pominjalo da je Hrabal inače stanovao na petom spratu i da je u nekoliko svojih knjiga pominjao samoubistvo skakanjem sa tog sprata.