Glinena vojska cara Ćin Ši Huanga (Qin Shi Huang) već 2.200 godina stoji na straži u tami njegove grobnice. Iako hiljade ratnika na prvi pogled djeluju identično, detalji lica, frizura i oklopa otkrivaju izuzetnu vještinu drevnih majstora.
Dugo se smatralo da su vojsku izradili isključivo odrasli muškarci, ali novo istraživanje otisaka prstiju ostavljenih u glini ukazuje na to da su u projektu učestvovale i žene i djeca, piše Science Alert.
Šta su otisci prstiju otkrili o Vojsci od terakote?
Vajari čiji rad nadživljava cara kojem su služili ostavili su u još mokroj glini otiske prstiju. Upravo ti tragovi sugerišu da su u ovom monumentalnom poduhvatu vjerovatno učestvovali muškarci, žene i djeca.
"Ovi nalazi osporavaju dugogodišnju pretpostavku da se proizvodnja Vojske od terakote oslanjala isključivo na radnu snagu odraslih muškaraca. Ujedno pružaju prve kvantitativne biološke dokaze o raznolikoj radnoj snazi koja je uključivala žene i djecu“, navodi tim istraživača predvođen arheološkinjom Sjaosi Li (Xiaoxi Li) iz Muzeja mauzoleja cara Ćin Ši Huanga.
Kako je otkrivena Vojska od terakote u Kini?
Vojska od terakote otkrivena je tek 1974. godine, nakon što je više od dva milenijuma provela skrivena pod zemljom. Poljoprivrednici su, kopajući bunar oko kilometar i po od careve grobnice, naišli na fragmente glinenih ratnika u prirodnoj veličini i tako slučajno otkrili ogromnu podzemnu vojsku.
Njene stvarne razmjere otkrivaće se još godinama. Poznati dio vojske čini oko 8.000 ratnika, 130 kočija sa 520 konja i 150 konjanika, ali veći dio ogromne nekropole još nije iskopan, pa njen puni sadržaj ostaje nepoznat.
Uglavnom su nepoznati i identiteti zanatlija koji su obavili ovaj posao, jer se dosadašnja istraživanja uglavnom nisu bavila tim pitanjem.
Studije su se većinom fokusirale na to kako je vojska napravljena, a ne ko ju je napravio.
Tako je pretpostavka da su to bili muškarci nejasnog porijekla ostala uglavnom neupitna, iako istorijski zapisi pokazuju da su žene i djeca takođe radili u državnim radionicama za vrijeme dinastije Ćin (Qin). Li i njene kolege napominju da je raznolika radna snaga dokumentovana u proizvodnji lakiranog posuđa, ali sastav radne snage na Vojsci od terakote ostao je otvoreno pitanje.
Koliko su otisaka prstiju naučnici analizirali?
Studija se zasniva na 36 ratnika iz jednog iskopavanja, na kojima je dokumentovan 91 otisak prsta. Nakon što je isključeno 12 otisaka za koje se činilo da pripadaju istim osobama, za analizu je ostalo 79 otisaka. Tragovi su ostavljeni svuda po kipovima – na glavama, rukama, oklopu, šakama, okovratnicima, pa čak i na jednom stopalu. Čini se da su bili samo nusproizvod procesa izrade.
"Površinski otisci, kojih je bilo 73, ostavljeni su tokom oblikovanja i sastavljanja, kada su zanatlije pritiskale prste direktno na mokru glinu. Najčešće su pronađeni na glavama i rukama figura, gdje su zanatlije držale dijelove tokom spajanja i zaglađivanja“, pišu istraživači.
Preostalih šest reljefnih otisaka nastalo je kada su unaprijed oblikovani glineni ukrasi, poput zakovica na oklopu, pritisnuti na površinu figure. Tajna analize nije u veličini otiska, nego u razmaku između linija na njemu. Istraživači objašnjavaju da se brazde na otiscima prstiju šire kako osoba raste. Nakon što se dostigne koštana zrelost, rast prestaje, a muškarci obično imaju nešto širi razmak među brazdama nego žene. To znači da prosječna udaljenost između brazda može ponuditi naznake o uzrastu i polu osobe. Problem je što se mjerenja znatno preklapaju među različitim grupama. Na primjer, adolescent može imati otiske koje je gotovo nemoguće razlikovati od otisaka odrasle žene.
Da li su žene i djeca učestvovali u izradi glinenih ratnika?
Umjesto da pokušaju da analiziraju svaki pojedinačni otisak, istraživači su koristili algoritam za procjenu udjela različitih demografskih grupa u cijelom uzorku od 79 otisaka. Svoja mjerenja prilagodili su kako bi uzeli u obzir skupljanje gline tokom sušenja i pečenja.
Demografska slika pokazala se daleko raznolikijom nego što se ranije mislilo. Prema modelu, samo 45 odsto otisaka vjerovatno su napravili odrasli muškarci. Daljih 32,7 odsto pripisano je odraslim ženama, a preostalih 22,3 odsto djeci mlađoj od 15 godina.
Prisustvo djece u radnoj snazi možda nije bilo neobično. Istorijski zapisi iz dinastije Ćin opisuju formalni sistem šegrtovanja, u kojem su mladi učili zanate pod nadzorom iskusnih majstora.
Prema drevnim pravnim rukopisima na bambusu, poznatim kao zapisi iz Akademije Juelu (Yuelu): "Vješt majstor dobro podučava, stoga šegrt završi obuku za godinu dana, a novi majstor za dvije.“
Istraživači sugerišu da je moguće da su mlađim šegrtima bili dodijeljeni jednostavniji zadaci, poput pričvršćivanja ukrasa na oklope, dok su iskusniji majstori obavljali tehnički zahtjevnije poslove.
Koliko su pouzdani rezultati novog istraživanja?
Nalazi imaju i neka važna ograničenja. Uzorak od 79 otisaka potiče od samo 36 ratnika iz jednog dijela ogromnog nalazišta, a udio otisaka ne odražava nužno stvarni odnos ljudi koji su ih napravili. Neiskusni radnici, na primjer, mogli su ostaviti više otisaka od vještih majstora.
Takođe, oslanjanje na moderne evropske referentne podatke unosi određenu nesigurnost.
Ipak, nalazi ukazuju na to da je Vojsku od terakote možda izradila znatno raznolikija grupa ljudi nego što se ranije zamišljalo. Budući rad mogao bi da se usmjeri na proširenje baze podataka otisaka kako bi se dobio veći uzorak.
"Ovi biološki dokazi u velikoj mjeri potvrđuju brojne istorijske zapise i slikovito rekonstruišu scenu proizvodnje u državnim radionicama dinastije Ćin. Tamo su muškarci i žene služili zajedno, a odrasle zanatlije radile su uz mlade, koji su možda bili pomoćnici ili početnici“, zaključuju istraživači.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Journal of Cultural Heritage, prenosi Index.hr.