Karlo II., kralj Engleske, Škotske i Irske (1630. – 1685.), jedan je od najosebujnijih izdanaka loze Stuart. Na formiranje njegove pustopašne ličnosti, slaže se većina stručnjaka, uveliko je uticao život u egzilu.
Kako se riješiti suparnika? Tako da ga proglasiš grofom!
Godine 1649., njegov otac Karlo I. je smaknut a monarhija ukinuta. Engleska je postala republika pod nazivom Commonwealth a Oliver Cromwell, glavna figura u pobjedi nad rojalistima, krenuo je prvo na Irsku, koju je pokorio drastičnim mjerama, da bi potom potukao Škote kod Dumbara. Naredne godine, kraj Worcestera, porazio je našeg (anti)junaka Karla II., koji je utočište pronašao u Francuskoj. Dekadentno i frivolno ozračje tamošnjeg dvora, na kojem je proveo formativne godine, i te kako se odrazilo na njegov karakter. Nekoć ozbiljan mladić, prometnuo se u ženskaroša koji je jurcao kako na dvorske dame tako i na sluškinje. Po povratku u domovinu, gdje je 1660. proglašen kraljem Engleske i Irske, takvo nagnuće rasplamsalo se do neslućenih razmjera.
Da je suknjolov glavni predmet interesa mladog monarha, postalo je jasno već na dan njegove svadbe. Supruga Katarina od Bragançe 1661. mu je u miraz donijela grad Bombay, čime je započelo britansko gospodstvo u Indiji. Zauzvrat, on joj je poklonio par rogova – u kraljevskoj ložnici je ugostio Barbaru Villiers, zgodnu damu koja je, na nezgodu, bila udana. Devet mjeseci kasnije, rodila mu je dijete. Njen muž možda bi i bio uputio kakvu protestnu notu da ga friško okrunjeni suparnik nije ućutkao lijepim položajem i pripadajućom novčanom nagradom – proglasio ga je grofom. Ljubavnici je pak dodijelio naslov vojvotkinje od Clevelanda te nastavio lijegati s njom. Sve potomke koje mu je rodila, ukupno pet komada, ne samo da je priznao već im je dao i plemićke titule.
Ohola crvenokosa ljepotica
Barbaru Villiers mogli bismo opisati kao zgodnu damu nezgodne naravi. Njena alabasterska put, bujna crvena griva i još bujnije obline bili su mamci za muškarce, no istovremeno ih je plašila njena oholost, rastrošnost, sklonost promiskuitetu i osvetoljubivost. Bila je sklona uzimanju mita i trošenju novca iz kraljevske blagajne, a oni koji su se htjeli približiti kralju znali su da prethodno trebaju dobiti nju za saveznicu.
U trinaest godina, koliko je bila kraljeva miljenica, slovila je za jednu od najmoćnijih osoba na engleskom dvoru. Primjerice, uspjela je nagovoriti kralja da je imenuje dvorskom damom njegove vlastite supruge. Kraljica Katarina, koja je i te kako znala ko je Barbara, doživjela je takav šok da joj je krv udarila na nos, nakon čega je izgubila svijest.
Osim s kraljem, lijegala je s mladićima, a osobito mili su joj bili sluge atletske muskulature. Samopouzdana i ohola, redovno je spletkarila, a jednom je pokušala nasamariti i samog kralja, odnosno podvaliti mu svoje šesto dijete – mada je svima na dvoru bilo poznato da mu Karlo nije otac.
Uprkos tome, kralj joj je ostao odan. Godine 1674., nakon niza velikih afera, bila je prisiljena pobjeći u Francusku, no zaljubljeni Karlo nastavio je plaćati njene goleme kockarske dugove, a ona je primala rentu sve do svoje smrti 1709. godine.
Od prostitutke do kraljeve milosnice
Uz Barbaru, kraljeve plahte gužvale su brojne ljepotice. Jedna od najpoznatijih bila je Nell Gwyn, žena sa samog dna društvene kace. Odrasla je u londonskom Covent Gardenu, koji je u ono vrijeme slovio za rasadnik bluda i nemorala. Još kao tinejdžerka, počela je raditi kao prostitutka u tamošnjem bordelu, jeftinoj rupčagi koju je kao madam vodila – njena rođena majka! Uz to, prodavala je narandže oko Kraljevskog teatra u Drury Laneu.
Njena ljepota, šarm i britki um privukli su pažnju glumaca te se ubrzo i sama okušala na “daskama koje život znače”. Kroz nekoliko godina, došla je na glas kao nadarena komičarka. U kraljevu orbitu je stigla zahvaljujući čuvenom piscu Samuelu Pepysu, Karlovom povjereniku, te mu je ubrzo postala priležnica. Lijepa, razvratna i drska, okrunjenog ljubavnika je u šali nazivala “Karlo III.”, budući da je prethodno održavala veze s njegova dva imenjaka.
Dok je monarh blagonaklono gledao na njene ljubavne izlete, ona je iskazivala veliku ljubomoru. Primjerice, kad je doznala da je kralj zakazao sastanak s mlađahnom glumicom Moll Davis, kolegici i suparnici je u kolač podmetnula laksativ. Francuskinju Louise de Kéroualle, još jednu kraljevu milosnicu, redovno je pak ocrnjivala na dvoru, a prišila joj je i nimalo laskav nadimak “žalosna vrba”.
Glumom se nastavila baviti i nakon što je kralju rodila sina, a ovaj ju je smjestio u raskošnu kuću u Pall Mallu te joj plaćao životne troškove. Činio je to do posljednjeg daha, a poznata je i njegova molba bratu sa smrtne postelje: “Ne dopusti da jadna Nell oskudijeva!”.
Molitvom protiv bluda
Među ergelom kraljevih ljubavnica bila je i zanosna crnka Hortense Mancini (na slici), dama iz visokog društva. Rodom Italijanka a erotskim opredjeljenjem biseksualka, po direktivi ujaka, moćnog kardinala Mazarina, kao petnaestogodišnjakinja se udala za imućnog vojvodu od La Meilleraye. Ovaj, bolesno ljubomoran čistunac, na slamku je pio krv svojoj mladoj, živahnoj ženici. Vršio je noćne pretrese njenih odaja, u potrazi za skrivenim ljubavnicima, a danju ju je tjerao da sate i sate provodi u molitvi.
Kap koja je prelila čašu djevojčinog strpljenja bila je njegova namjera da se presele na selo. Hortense se tada upusila u lezbijsku vezu s prijateljicom Sidonijom de Courcelles. Doznavši za to, vojvoda je ženicu otpremio u samostan, na prevaspitanje. Nije uspio u naumu – s njom je poslana i Sidonija te su njih dvije zbrisale kroz samostanski dimnjak.
Uprkos različitim naravima, vojvotkinja i vojvoda dobili su četvoro djece prije nego što je Hortense 1668. zauvijek pobjegla od njega. Narednih godina ovisila je o darežljivosti brojnih ljubavnika, da bi se 1675., prerušena u muškarca, zaputila u London. Ondje je došla tobože kako bi posjetila sestričnu Mary od Modene, novu ženu Karlova brata Jakova, no zapravo je vrebala samog kralja. Za samo nekoliko mjeseci, uspjela se uvaliti u njegovu ložnicu te si osigurati godišnju apanažu od četiri hiljade funti.
“Ona talijanska k**va”
Poput svoga plavokrvnog ljubavnika, bila je promiskuitetna te su je na dvoru počeli oslovljavati kao “onu talijansku k**vu”, dakako, iza leđa. Iz mora njenih erotskih izleta izdvojićemo onaj najskandalozniji – neko vrijeme je ljubovala s Annom Lennard, groficom od Sussexa. Zašto najskandalozniji? Radilo se o Karlovoj rođenoj kćerki, koju mu je podarila Barbara Villiers!
Nakon kraljeve smrti, Hortense je novčano podupirao Karlov brat Jakov II., a poslije i Vilim III. Umrla je u pedeset trećoj godini, po svoj prilici počinivši samoubistvo (manji dio istoričara kao uzrok njene smrti navodi trovanje alkoholom). Muž tiranin nije je ostavio na miru niti u smrti – zatražio je i dobio njeno tijelo te posvuda putovao s njim, za portal Povijest.hr piše Lucija Kapural.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.