Stari Egipat ostavio nam je nevjerovatno umjetničko blago poput zidnih slika, sarkofaga i drvenih kovčega, reljefa na krečnjaku… Mnoga od tih blaga zadržala su svoje jarke, žive boje uprkos tome što je od vremena njihovog nastanka prošlo nekoliko hiljada godina. Upravo to predstavlja svjedočanstvo o sastojcima korištenim za pravljenje ovih boja.
Za potrebe nove studije, objavljene u časopisu Science Advances, naučnici su analizirali materijale korištene za nastanak ovih umjetničkih djela, uključujući i veziva i ljepila za boje.
Međunarodni tim arheologa, konzervatora i istoričara ispitao je 28 sićušnih uzoraka sa 14 oslikanih umjetničkih djela koja datiraju iz perioda od oko 1425. godine prije nove ere do 400. godine nove ere. To su bili kovčezi, zidne slike u grobnicama, oslikani krečnjak i gipsani radovi povezani sa mumijama iz kolekcija tri evropska muzeja.
Istraživači su uzeli sićušne fizičke uzorke oslikanih površina i koristili proteomiku za analizu proteina u vezivima i ljepilima. Ova tehnika koristi masenu spektrometriju za analizu drevnih proteinskih tragova, omogućavajući naučnicima da identifikuju biološko porijeklo nekih materijala.
Rezultati su otkrili da su recepture boja starog Egipta bile daleko složenije nego što su naučnici ranije mislili. Goveđe ljepilo pronađeno je u većini uzoraka koji sadrže životinjsko ljepilo, ali je bilo i ljepila od nekoliko različitih životinja, uključujući ovce ili koze, magarce, konje i vjerovatno divlje antilope. Dokazi sugerišu da su ona pravljena od životinjskih koža i vezivnog tkiva, a ne samo od kostiju. Takođe je otkriveno i nekoliko biljnih proteina.
"Proteomika je potvrdila upotrebu ljepila pripremljenog od kolagena različitih životinja i otkrila prisustvo biljnih proteina, uključujući proizvode od susama i moringe, što ranije nije bilo dokumentovano u umjetničkim djelima starog Egipta", naveli su istraživači u svom radu.
Tim je takođe želio da utvrdi u kojem su obliku ovi biljni materijali bili kada su ih umjetnici koristili. Pošto se susam i moringa mogu prerađivati za ulje, istraživači su sproveli dodatne hemijske testove kako bi provjerili da li su sastojci bili biljna ulja ili neki drugi proizvod.
Analiza je otkrila materijal bogat proteinima, uz prisustvo tragova ulja. To sugeriše da slikari nisu koristili čista biljna ulja, već su možda koristili uljanu pogaču, materijal bogat proteinima koji preostaje nakon cijeđenja sjemena radi dobijanja ulja.
"Samo integracija proteomike sa ustaljenijim tehnikama kao što su FTIR (infracrvena spektroskopija sa Furijeovom transformacijom) i Py-GC-MS (pirolitička gasna hromatografija sa masenom spektrometrijom), uz tumačenje analitičkih rezultata na osnovu poznavanja umjetničkih materijala i njihove proizvodnje, kao i arheoloških dokaza, omogućila nam je da pretpostavimo upotrebu nusproizvoda prerade sjemena", naveli su autori.
Osim što nam govore više o domišljatosti egipatskih umjetnika, ovi rezultati mogu pomoći konzervatorima da bolje razumiju materijale sa kojima rade prilikom razvijanja tretmana za drevna umjetnička djela.