Kanadski lovac presretač CF-105 Avro Arrow, iz 50.-ih godina prošlog vijeka, iako nikada nije ušao u punu operativnu upotrrbu kanadskog vazduhoplovstva (Royal Canadian Air Force- RCAF) ostao je u kolektivnoj svijestii Kanađana kao najbolji i najmoćniji borbeni avion svoga vremena i simbol kanadske industrijske moći i nacionalnog ponosa.
Uporedo, zbog svog iznenadnog povlačenja iz prozvodnje i početnih faza upotrebe, uz uništenje svih proizvedenih primjeraka, kompletne dokumentacije i proizvodnih pogona i danas je Avro Arrow za Kanađane simbol američkog uticaja na kanadsku politiku i privredu, jer se sumnja, da je program njegovog razvoja, kao najnaprednijeg i najbržeg aviona u to vrijeme, obustavljen na traženje SAD-a kako ne bi ugrozio buduće američke projekte od kojih su neki, na kraju, umjesto kanadskog Arrowa uvedeni u naoružanje RCAF-a.
Proizvedeno je svega 5 primjeraka Arrowa, a početkom 1959. godine, nakon nepune godine dana upotrebe, političkom odlukom vlade kanadskog premijera John Dierenbakera prozvodnja je obustavljena i svi proizvedeni avioni, kao i cijela proizvodna linija sa svim alatima i tehničkom dokumentacijom je po naređenju vlade uništena.
Legenda kaže kako je kanadski premijer to učinio na zahtijev Amerikanaca, koji su u naprednoj konstrukciji Arrowa vidjeli opasnost za svoju vazduhoplovnu industriju. I to ne samo zato što bi Kanada, umjesto američkih, koristila svoje borbene avione, nego i zato što su za Arrow interes pokazivala i ratna vazduhoplovstva najmoćnijih država Zapada.
Priča se da su kanadske vlasti ipak jedan primjerak sakrile i da on još dan danas postoji. Kanadski zaljubljenici u vazduhoplovstvo i mnogi vazduhoplovni stručnjaci nikada neće zaboraviti Arrow niti oprostiti onima koji su ga otpisali. Izrađena je replika u prirodnoj veličini u bojama kanadske zastave i izložena u muzeju, a minijaturni modeli se mogu pronaći u mnogim kanadskim trgovinama. Mnogi i danas pokušavaju pronaći bilo kakav fizički trag misteriozno nestalog aviona koji bi na tržištu antikviteta postigao ogromnu cijenu, a mnogi se nadaju kako će jednom na svjetlo dana izaći i, navodni, originalni skriveni primjerak Arrowa.
Razvoj CF-105 Arrowa počeo je početkom 50.-ih godina prošlog vijeka, kada je kanadskom vazduhoplovstvu bio potreban lovac presretač velike brzine i velikog akcionog radijusa za zaštitu kanadskog vazdušnog prostora od eventualnog napada sovjetskih bombardera dalekog dometa s nuklearnim bombama. Postojeći avioni koje je RCAF imao, Avro CF-100 Canuck, također kanadske proizvodnje, zbog brzog razvoja vazduhoplovne tehnologije postao je neupotrebljiv za tu svrhu jer je bio prespor da bi uspješno presretao novu generaciju sovjetskih strateških bombardera M-4 Myasishchev. Brz razvoj tehnologije i nezavisno o mogućem sovjetskom ugrožavanju kanadske borbene vazduhoplovne prve i druge generacije kao što su Canadair CF-86 Sabre i Avro CF-100 Canuck postali su potpuno zastarjeli.
Za odbranu velikog kanadskog vazdušnog prostora Kanađanima je trebao zrakoplov brzine preko dvostruke brzine zvuka, koji bi maksimalnu brzinu mogao održavati duže vremena i velikog akcijskog radijusa. Prednost je data kanadskoj vazduhoplovnoj industriji, a razvoj je preuzela firma Avro Canada. Slično razvoju današnjeg F-35, kako bi se ubrzalo uvođenje u naoružanje preskočena je faza izrade prototipa tako da je već prvi proizvedeni avion uveden u eksploataciju u kanadskim vazdušnim snagama, a daljnjim proizvedenim primjercima su otklanjane uočene mane i konstrukcjske greške. To je inače postupak koji zbunjunje kritičare američkog borbenog aviona F-35 i koji inicira priče o njegovoj promašenosti i nepouzdanosti. Jednostavno F-35 direktno iz proizvodnje ulazi u upotrebu i u hodu se rješavaju konstrukcioni i tehnički problemi, a faza izrade i ispitivanja prototipskih primjeraka jednostavno je preskočena. Na isti način odvijala se kreacija i proizvodnja CF-105 Arrowa.
Firma Avro početkom 1958. godine javnosti je prikazala svoj Avro koji je za ono vrijeme djelovao kao borbena mašina iz ratova zvijezda. Masivni, prekrasni borbeni avion vitkih linija, konfiguracije čistog delta krila, prvi let pred očima javnosti svečano je obavio 25. marta 1958. godine. Bilo je to na isti dan kada je u svemir stupio sovjetski satelit "Sputnjik" pa je njegov uspješni pokazni let zaokupio manje medijske pažnje nego što se očekivalo. Već u prvom letu avion je u vodoravnom letu postigao tada respektabilnu maksimalnu brzinu od 1,9 Macha, dakle dvostruku brzinu zvuka.
Bio je pogonjen s dva mlazna motora Pratt & Whitney J75-P-3 od kojih je svaki imao maksimalni potisak s uključenim naknadnim izgaranjem od 104,53 kN. Avion je bio dugačak 23,71 metar, a raspona krila 15,24 metra, težine oko 22000 kilograma, maksimalne poletne težine 31120 kilograma. Maksimalna brzina bila mu je 1,98 Macha ili 2104 km/h na visini od 15 hiljada metara. Ekonomična brzina krstarenja bila mu je oko 980 km/h, a operativni radijus iznosio je impresivnih 660 kilometara. Predviđena maksimalna visina borbenog dejstva bila je do 16 kilometara. Bilo je predviđeno da u naoružanju ima dvije nevođene monstruozne rakete zrak-zrak američke proizvodnje AIR-2A Genie s nuklearnim bojevim glavama snage od 1,5 kT. Rakete nisu imale nikakvo navođenje jer im ono za tadašnje prilike nije ni trebalo. Nisu morale tačno pogoditi neprijateljski avion jer bi posao odradila nuklearna eksplozija na velikom prostoru širenja udarnog talasa. Uglavnom, bile su namijenjene borbi protiv formacija sovjetskih strateških bombardera ili grupa neprijateljskih aviona prilikom izvođenja taktičkih borbenih dejstava. Iako je projekt CF-105 otkazan, rakete Genie ostale su u naoružanju RCAF-a. Umjesto tih raketa Arov je mogao nositi čak 8 američkih raketa zrak-zrak AIM -4 Falcon ili 3 AIM-7 Sparrow II 2D, aktivnog radarskog samonavođenja. Arov je trebao biti opremljen radarom velikog dometa koji bi locirao ciljeve, a podatke prosljeđivao sistemu za kontrolu vatre Hughes MX-1179.
Činjenica je da je Avro Arrow koristio veliki broj američkih komponenti, uključujući planiranu elektroniku i borbene sisteme, kao i elektronski sistem za kontrolu borbenog djelovanja. U isto vrijeme SAD je u naoružanje uvodio novu generaciju borbenih aviona, lovaca presretača za kontrolu ogromnog američkog vazdušnog prostora Convair F-106 Delta Dart i svakako im je bio interes uklanjanje konkurencije kao što je bio Avro Arrow.
Iako je velika mogućnost da je kanadski Arrow eliminisan američkim uticajem ipak su na djelu bili još neki bitni faktori razvoja protivvazdušne odbrane teritorije iz tog vremena. U to vrijeme, naime, pojavili su se protivvazdušni raketni projektili velikih borbenih mogućnosti, koji su, bez opasnosti za pilote, imali sposobnost rušiti neprijateljske avione, što su neki od njih, kao na primjer sovjetski SAM-2, već početkom 60-ih godina jasno prikazali.
Uporedo sa razvojem vođenih protivvazdušnih raketa strategija bombarderskog djelovanja morala se mijenjati, pa se bombardovanje više nije moglo obavljati s velikih visina, gdje su bombarderi bili izloženi novim PVO raketama, nego se moralo preći na male visine djelovanja. To je stvorilo novu generaciju strateških bombardera, kao što je američki B-1 koji je mogao djelovati s ekstremno malih visina. U takvom razvoju događaja avioni, kao što je Avro Arrow, izgubili su na važnosti iako je američki F-106 sličnih karakteristika zadržan u naoružanju gotovo 20 godina, a Sovjeti su razvili strateški lovac presretač Mig-25 koji je u stvari imao istu funkciju kao i Arrow.
Da su Amerikanci ipak imali veliki uticaj u kreiranju kanadske odbrambene strategije i ukidanju projekta Avro Arrow govori i činjenica da je Kanada u trenutku otkazivanja projekta Avro Arrow već bila uključena u zajednički project PVO odbrane s Amerikancima pod nazivom NORAD ( North American Aerospace Defense Command). Sistem protivvazdušne obrane NORAD-a u velikoj mjeri počeo se oslanjati na rakete Boeing CIM-10 Bomarc. Uskoro su se pojavile balističke rakete interkontinentalnog dometa koje su nuklearne udare neprijatelju mogle isporučiti s ogromnih udaljenosti, a njihovo presretanje zbog brzine i programiranog manevrisanja pojedinačnih bojevih glava nije do dan danas pouzdano riješeno uprkos ubrzanom razvoju protivraketnih sistema.
Legenda o Arrow-u u Kanadi će nastaviti živjeti jer proizvodnja aviona takvih karakteristika krajem 50.-ih godina opravdano izaziva ponos onih koji su ga finansirali, dizajnirali i izradili. Možda se jednom pronađe i sam "sveti gral" kanadskih zaljubljenika u vazduhoplovstvo, navodno skirveni orginalni primjerak Arrow-a.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
