Britanski program F-35, vrijedan 71 milijardu funti, suočava se sa kašnjenjima, nedostatkom pilota i inženjera, kao i slabom integracijom naoružanja, što ugrožava operativnu efikasnost RAF-a i NATO-a.
Iako je već potrošeno 11 milijardi funti, do juna 2025. godine samo je 37 aviona u aktivnoj službi. Nedavni izvještaj Nacionalne kancelarije za reviziju (National Audit Office) ukazuje na ozbiljne manjkavosti: kašnjenja u isporuci, nedostatak osoblja, probleme sa održavanjem i odlaganje integracije ključnih sistema naoružanja.
Operativna dostupnost je znatno niža od očekivane, a broj sati letenja po pilotu je smanjen sa 10 na 7.5 sati, zbog ograničenog broja dostupnih aviona, navodi francuski portal "Avion Chasse" (lovac, lovački avion) specijalizovan za vojni segment avio-industrije.
Istovremeno, Velika Britanija je najavila kupovinu 12 letjelica F-35A kao podršku NATO-voj nuklearnoj strategiji odvraćanja. Ovaj avion - za razliku od F-35B, zahtijeva potpuno drugačiju logistiku i ne može da polijeće sa nosača aviona. Varijanta koju je prvenstveno odabrala Velika Britanija je F-35B, koji je zamijenio britanske Harijere povučene iz službe, sposoban je za vertikalno poletanje i sletanje. Zbog toga je pogodan i za operacije sa kopna i za upotrebu sa nosača aviona, prije svega HMS Kraljica Elizabeta i HMS Princ od Velsa. Ovaj avion koristi se pod zajedničkom komandom Kraljevske mornarice i RAF-a.
Suma od 71 milijarde evra može za mnoge zvučati monstruozno mnogo, ali ona uključuje ne samo nabavku aviona, već i infrastrukturu, obuku, podršku, integraciju naoružanja i troškove životnog ciklusa. Do sada je uloženo 11 milijardi, ali je isporučeno samo 38 aviona (od prvobitno poručenih 48 aviona), od kojih se jedan srušio u more nakon poletanja sa nosača HMS Kraljica Elizabeta 2021. S obzirom na to da potpuno operativna eskadrila prema zapadnim standardima treba da ima 24 aviona - Britaniji nedostaje zapravo veliki broj stelt lovaca pete generacije iz Lokid Martina kako bi do kraja ove godine (kako je bilo planirano) formirala dvije potpuno operativne eskadrile.
Dugoročno gledano - prema ranijim planovima - Ujedinjeno Kraljevstvo je imalo ambiciju da u konačnici ima čak 138 aviona F-35. Međutim, taj cilj se trenutno preispituje i malo je vjerovatno da će biti ispunjen u sadašnjim uslovima.
Jedan od ključnih problema koje su revizori identifikovali jeste nedovoljan broj obučenih borbenih pilota. Manje pilota nego što je potrebno je završilo obuku za F-35, a i oni koji jesu imaju - kao što smo već napisali na početku teksta - ograničeno vrijeme letenja. To posljedično ograničava sposobnost da se održi nivo obučenosti i borbene gotovosti.
Nedostatak inženjera i tehničara (već više od mjesec dana jedan od aviona F-35B koji je poletio sa nosača Princ od Velsa je "parkiran" na aerodromu u Indiji zbog otkazivanja hidrauličnog sistema), jednako je problematičan.
F-35 zahtjeva novi pristup održavanju, uključujući specifične postupke za održavanje neupadljivog premaza, ažuriranja softvera i digitalnu dijagnostiku. Mnogi pripadnici RAF-a još uvijek su u procesu prekvalifikacije, a sistem podrške nije u potpunosti samostalan. To znači da Velika Britanija i dalje u određenoj mjeri zavisi od američke infrastrukture i njihovih vremenskih rokova, što izaziva zabrinutost za nacionalnu autonomiju u slučaju sukoba.
Dodatni problem je naoružanje: ovaj avion još nije dostigao ni punu integraciju ključnih britanskih sistema naoružanja. Meteor - raketa dugog dometa i SPEAR 3 (britansko pametno oružje koje precizno dejstvuje na daljinu po izboru ciljeva) trebalo je da budu operativni na F-35 do 2024. godine. Te sposobnosti sada su odložene za početak 2030-ih. Do tada, jedino precizno oružje koje je dostupno je laserski vođena bomba Paveway IV, koja ima ograničen domet i izlaže avion većem riziku u neprijateljskim sredinama.
Razmatraju se privremena rješenja sa američkim bombama malog kalibra, ali još uvijek nije donijeta konačna odluka o finansiranju. Nemogućnost da se obezbijedi sposobnost za udare sa velikih daljina sa borbenog aviona sa smanjenom uočljivošću potkopava jedan od ključnih argumenata zašto je program uopšte pokrenut. Ovo kašnjenje takođe utiče na sposobnost Kraljevske mornarice da projektuje silu sa mora, jer nosači aviona zavise od F-35 za udarne misije.
Samo oko polovine isporučenih aviona je operativno u svakom trenutku. Stope pune operativne dostupnosti - koje uključuju napredne elektronske sisteme - i dalje su znatno ispod standarda. Ove stope su niže ne samo u odnosu na britanske, već i na savezničke standarde. Kašnjenja u održavanju, globalni nedostatak rezervnih dijelova i sporost u ažuriranju softvera dodatno pogoršavaju situaciju.
Avion se oslanja na digitalni logistički sistem ALIS, koji se pokazao problematičnim. U toku je prelazak na novi sistem, ODIN, ali on još nije u potpunosti uveden. Ova situacija otežava prediktivno održavanje i usporava cikluse popravki.
Sposobnost da se u potpunosti razmjesti nosač aviona sa dovoljnim brojem F-35 ostaje neizvjesna. Početni planovi predviđali su 24 aviona spremna za pomorsku misiju do 2025. godine. Trenutni brojevi i pokazatelji spremnosti čine taj cilj teško dostižnim. Taj nedostatak ograničava odvraćanje i slabi sposobnost Velike Britanije da projektuje silu u indo-pacifičkom i evroatlantskom prostoru, prenosi "Telegraf".