Najmoćnije protivoklopno oružje u regionu u 2020. godini ima Hrvatska. To su američke protivoklopne rakete AGM-114 Helfajer koje se lansiraju sa helikoptera OH-58D Kajova Vorior koje su SAD donirale Hrvatskoj.
Domet Helfajera je 8 kilometra, do cilja se vodi laserski i leti oko 450 metara u sekudni – što potencijalnom protivniku ostavlja male šanse da pobjegne. Raketa ima tandem bojevu glavu i može da uništi sve tipove tenkova i oklopnih vozila. Uslovna mana je jeste helikopter Kajova Vorior koji je prilično spor i težak – što međutim do sada nije bio veliki problem u borbenim uslovima.
Do skora, okosnicu hrvatskih protivoklopnih snaga činilo je 20 samohodnih lansera BOV-1 sa raketama Maljutka, dometa 3 kilometra slabe probojnosti. Maljutke se ispaljuju i sa borbenih vozila pješadije M-80.
Prenosni sistemi u Oružanim snagama Republike Hrvatske su takođe Maljutke, kao i nešto jači Fagot dometa 2,5 kilometra, koji može da uništi starije generacije tenkova i još jači Konkurs dometa 4 kilometra.
Hrvatska ima i manji prenosni sistem Metis dometa 1,5 km i probojnosti čelika debljine 460 mm. Mana svih ovih sistema je što mogu da dejstvuju samo danju i pri dobrim vremenskim prilikama, što znatno umanjuje njihovu vrijednost.
Srbija posjeduje rakete Ataka
Drugo mjesto po kvalitetu protivoklopnog naoružanja u regionu drži Srbija sa ruskim raketama 9M120 Ataka, koje se ispaljuju sa borbenih helikoptera Mi-35M.
Ataka ima domet 6 kilometara, radio-komandno se vodi do cilja, prosečnom brzinom od 400 metara u sekundi što poput Helfajera potencijnom protivniku ostavlja male šanse da pobjegne. Posjeduje tandem bojevu glavu, što znači da probija oklop svih savremenih tenkova i oklopnih vozila.
Raketa dodatno dobija na efikasnosti zbog činjenice da se lansira sa helikoptera Mi-35M koji ima dobre letne karakteristike.
Ostatak protivoklopnih snaga Vojska Srbije čine zastarjeli sistemi. To su samohodni lanseri ruskih raketa Maljutka na oklopnim vozilima BOV, njih ukupno 48. Maljutke su se licencno proizvodile u "Krušiku". Lansiraju se i sa borbenih vozila pješadije M-80, a koriste se i kao laki prenosni sistemi u pješadijskim jedinicama.
Glavne mane Maljutke su domet od 3 kilometra i probojnosti projektila od samo 200 milimetra čelika. To je dovoljno za borbu protiv oklopnih vozila, ali ne i tenkova. Takođe, raketa se do cilja vodi putem tanke žice i za savremene uslove je spora – brzina je 120 metara u sekundi.
Srbija ima i nešto jači, takođe ruski sistem Fagot, dometa 2,5 km koji može da savlada i tenkove koje posjeduju zemlje u regionu, ali ne i modernije tenkove.
Rumunija u svom naouružanju ima Spajk
Rumunija zauzima treće mjesto po kvalitetu protivoklopnog naoružanja, sa izraelskim raketama Spajk LR dometa 4 kilometra sa laserskim vođenjem do cilja i tandem bojevom glavom. Borbena iskustva govore da je Spajk izuzetno precizan u svim vremenskim uslovima.
Ipak, po brojnosti je Rumunija, kao najveća zemlja regiona na prvom mjestu. Posjeduje 86 samohodnih lansera za rakete Maljutka dometa 3 kilometra i 48 lansera ruskih raketa Konkurs dometa 4 kilometra.
Oba projektila se do cilja vode tankom žicom, djeluju danju i pri povoljnim vremenskim uslovima i lete brzinom od 120 i 200 metara u sekundi.
Rumunija ima i zastarjele sisteme u rezervi, a to su protivtenkovski topovi kalibra 100 mm, i to 23 komada samohodnih SU-100 i čak 218 M-1977. Topovi su efikasni samo protiv statičnih meta na daljinama do 1,5 km.
Slovenija posjeduje Spajk
Na četvrtom mjestu je Slovenija koja posjeduje lake prenosne sisteme Spajk, izraelske proizvodnje i to modele srednjeg dometa MR od 2,5 kilometra i dugog dometa 4 km.
Slovenci su integrisali rakete Spajk na američka oklopna vozila Oškoš, a planiraju nabavku modela LR II dometa 5,5 kilometra. Spajk je jedini protivoklopni sistem u Slovenačkoj vojsci.
Bugarski najefikasniji protuoklopni projektil je Šturm
Slijedi jedna od većih vojski regiona - Bugarska armija koja ima masovne protivoklopne snage ali ne i savremene projektile.
Najefikasniji protivoklopni projektil koji posjeduje Bugarska su ruske rakete 9M114M Šturm koje se lansiraju sa helikoptera Mi-24V, lete brzinom od 345 metara u sekundi kilometara na čas na maksimalni domet od 5 kilometra i uništavaju oklopna vozila i tenkove starije generacije.
Samohodne protivoklopne jedinice opremljene su sa 24 lansera raketa 9P148 Konkurs na oklopnim vozilima BRDM, koje iako starije generacije imaju vrijednost. Domet je 4 kilometra, raketa se putem tankog kabla vodi do cilja i može da uništi sve tipove tenkova u region.
Laki prenosi sistemi u Bugarskoj armiji su Fagot dometa 2,5, Maljutka dometa 3 i takođe Konkurs dometa 4 kilometra.
Uslovno rečeno glavninu snaga čine protivoklopni topovi D-44 ( iz Drugog svjetskog rata i 150 komada je uskladišteno za slučaj rata) i 126 komada MT-12.
Protivtenkovski topovi mogu da gađaju samo nepokretne ciljeva, značajno usporavaju borbena dejstva zbog svoje glomaznosti i smatraju se prevaziđenim naoružanjem.
Mađarska ima Šturm
Mađarska poput Bugarske, ima ruske rakete 9M114M Šturm koje se lansiraju sa helikoptera Mi-24. Raketa nije savremena, a kvalitet podižu odlične letne karakteristike helikoptera Mi-24.
Sa druge strane, Mađarska ima ozbiljan manjak protivoklopnog naoružanja, što je posljedica drastičnog smanjenja vojske u 90-ih godina i na početku 21. vijeka.
Nema samohodne lansere, ali posjeduje prenosne sisteme 9K111 Fagot dometa 2,5 kilometra i 9K111-1 Konkurs, dometa 4 kilometra, koji mogu da unište sve tipove oklopnih vozila i stariju generaciju tenkova.
Bosna i Hercegovina ima francuski Mila i kineski Hj-8
Po kvalitetu i brojnosti slijede Oružane snage Bosne i Hercegovine. Protivoklopni kapaciteti zasnovani su na sistemima koji su naslijeđeni od entitetskih armija, a arsenal je prilično raznolik.
Po kvalitetu prednjače prenosni francuski sistemi Milan i kineski HJ-8, oba dometa 4 kilometra, sa žičanim vođenjem do cilja i probojnosti oklopa tenkova i oklopnih vozila koje posjeduju zemlje regiona.
Od samohodnih sistema Oružane snage BiH imaju 49 lansera raketa Maljutka, koje su montirane i na 11 borbenih vozila pješadije M-80, a čine pretežni dio lakih prenosnih sistema i u pješadijskim jedinicama.
OS BiH ima i prenosne sisteme tipa 9K111 Fagot i 9K115 Metis (domet 1,5 km), koji mogu da unište sve tipove tenkova i oklopnih vozila u regionu. Svi ti sistemi se do cilja vode putem optičkog nišana i kabla, nemaju termoviziju ili infracrveni noćni nišan.
Sjeverna Makedojia posjeduje sistem Milan
Pretposljednje mjesto drži Armija Republike Sjeverne Makedonije, sa protivoklopnim sistemom Milan dometa 4 kilometra, dovoljno za borbu protiv svih tipova oklopnih vozila i tenkova u regionu.
Sjeverna Makedonija je i jedna od rijetkih koja i dalje koristi bestrzajne topove, jugoslovenske M-60 dometa 1 km i američki M-18 dometa 500 metara, ali je njihova borbena vrijednost upitna osim za lako oklopljena vozila i nepokrete mete.
Vojska Crne Gore posjeduje Konkurs
Posljednje mjesto zauzima najmanja armija u region - Vojska Crne Gore. Najkvalitetniji sistem koji posjeduje Crna Gora je ruski prenosni sistem Konkurs, dometa 4 kilometra i mogućnostima da uništi sve tipove tenkova i oklopnih vozila u region.
Posjeduje i 9 samohodnih lansera BOV-1 sa raketama Maljutka dometa 3 kilometra, kao nasljeđe JNA, odnosno Vojske Srbije i Crne Gore.
Nije za zanemarivanje i laki prenosni lanser Fagot, dometa 2,5 km koji može da se bori protiv oklopnih vozila i tenkova starije generacije (kakve imaju sve zemlje regiona).
Albanija nema protivoklopne sisteme
Albanija je jedina zemlja u regionu koja nema protivoklopne sisteme u svom arsenalu.
Sve vojske regiona posjeduju ručne raketne bacače u pješadijskim jedinicama.
Mađarska i Slovenija su obnovile svoje arsenale kupovinom švedskog bacača M-4, ali je Budimpešta zadržala i sovjetski RPG-7. Rumunija, Bugarska i Albanija takođe imaju RPG-7, dok su zemlje bivše Jugoslavije oslonjene na ručne raketne bacače M-79 Osa i M-80 Zolja.
( Balkansec )
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.